Autor: Marjan Gašljević
Jučer u večernjim terminima na HTV i N1 Televiziji objavljeno ja kako bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović otvara radove na „prvoj“ kući na Banovini koja će biti sagrađena od donacija koja ona prikuplja. Lijepa je to gesta bivše predsjednice i od kuda li sreće, posebno za poharane Banovce, da se sličnog posla prihvate i drugi kao recimo bivši predsjednik Mesić ili Josipović a bilo bi nam milo da se u taj popis uguraju i Milanović i Plenković. Ne bi se nitko naljutio da se sagradi neka kućica za potrebitu obitelj s potpisom Jandrokovića i drugih političkih kapitalaca a da ne spominjem likove od čijih se imovinskih kartica Hrvatima zamanta u glavi. Osobno čestitam Kolindi Grabar Kitarović na ideji i trudu a njoj ili onima koji su joj „stavili“ u usta da je „njena“ kuća i ideja prva na Banovini teško zamjeram zanemarivanje donatorskih akcija drugih, rekao bih, malih i samozatajnih ljudi koji upravo danas privode jednu kuću za jednu mladu obitelj ka završetku.
Da li je ta kuća u Strašniku na kućnom broju 50 prva ( od kuda puste sreće da je stota ) najmanje je bitno i javnosti i mladoj obitelji koja će u nju useliti ali i dobrim i dragim ljudima koji su je sagradili.
Ova je kuća, kako sam već pisao o ovoj akciji Udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“ iz Rugvice, Narta i Dugog Sela, sagrađena od temelja do useljenja dragovoljnim radom, sredstvima i materijalom članova Udruge i njihovih prijatelja.
4. siječnja 2021. godine potresom urušenoj kući uklonjeni su temelji u koje poslijeratna obnova nije ugradila dovoljno niti željeza niti cimenta pa se je moralo početi baš ispočetka. Vrijedni i samozatajni ljudi iz Udruge radeći uglavnom subotom i nedjeljom kada su im slobodni dani doveli su kuću do useljenja. Danas sam svjedočio postavljanju stiropor fasade koja, s uvjetima sušenja, bi trebala biti uskoro dovršena a s njom i kuća useljena.
Materijal za stiropor fasadu doniralo je Hrvatsko kulturno društvo Graz čiji su članovi danas „svratili“ na gradilište pozdraviti i podružiti se s vrijednim ljudima koji su njihovu donaciju već pretvorili u zamalo gotovu fasadu. HKD Graz svojim donacijama pomaže i druge akcije na od potresa stradaloj Banovini a i danas su u toj misiji.
I oni su, kao i ovi ljudi iz „Prijatelja u nogometu“, samozatajni u svojim dobrotvornim akcijama ali, vidljivo danas, i ponosni kada se njihova donacija pretvara u nešto korisno i lijepo. Vjerujem da će se u Graz vratiti punog srca u vjeri da ipak postoji i „bolja Hrvatska“.
A da se o toj „boljoj Hrvatskoj“ baš nešto i ne zna i da tzv. „velike medije“ takve pozitivne stvari baš nešto i ne zanimaju govore nam izvješća u informativnim emisijama kojima je milija, ili mi se samo čini, ona druga strane Hrvatske?
Na gradilištu u selu Strašnik na broju 50 ponosno stoji kuća i njeni ponosni, samozatajni i vrijedni graditelji iz čijeg se primjera sigurno može mnogo toga naučiti. Usput, ne zaboravimo, Korizma je, odreknimo se bar grijeha, a grijeh je i licemjerje, narcisoidnost a o zavisti da ne govorim. Da li je ta kuća „prva“ na Banovini njima je svejedno, kuća je zauvijek „njihova“ jer je u nju, pored rada i sredstava, ugrađena ogromna količina ljubavi, prijateljstva i poštovanja a upravo radi tog „materijala“ niti jedna kuća nije ista.
