Autorica: Tatjana Šaler-Olujić
Osnovna škola iz Gore nosi ime velikog našeg pjesnika Ivana Gorana Kovačića, rođenog baš na ovaj dan – na prvi dan proljeća.
Nevelika je to škola, pohađa je stotinjak učenika, ali je uvijek bila puna života, smijeha, sunca skrivenog u očima. Vjeverice skakuću oko nje, u školskom voćnjaku kojeg sami Gorani održavaju i uvijek iznova obnavljaju i proširuju novim sadnicama.
Škola u Gori je ranjena potresom. Zgrada je oštećena i nije sigurna za boravak u njoj. Njeni su hodnici i učionice prazni. Gorani danas nastavu održavaju u zgradi OŠ Mate Lovraka, Područne škole Češko selo. Tako će biti dok se ponovo ne osposobi njihova školska zgrada, iz koje su djelatnici škole u više akcija spašavali sve ono što se dalo.
Učenici i djelatnici OŠ Ivan Goran Kovačić jučer su obilježili svoj dan škole i to na najbolji mogući način: sadnjom deset voćnih sadnica u svom školskom voćnjaku. Nema sumnje kako će ove mlade voćke, što su ih posadile vrijedne ruke Gorana, buknuti životom i dati ploda na veselje onih koji su ih posadili ali i onih koji će u ovaj vrt tek doći.
Sadnjom voćki OŠ Ivan Goran Kovačić se uključila u kampanju „Zasadi stablo, ne budi panj!“ čiji je pokretač istoimena udruga.
A nakon što su poslije sadnje voćki učenici otišli kućama, djelatnici škole su iz oštećene školske zgrade iznijeli još ono malo stvari i inventara koji je bio ostao u njoj.
Škola nikada nije samo zgrada, mada se mi svi emocionalno vežemo za zidove i hodnike u kojima provedemo jedan značajan dio našeg života. Škola su u prvom redu ljudi: učenici i djelatnici. Oni koji su u vrtu posadili novi život!
„Proljeće je; eto pupova, eto lišća, zelenila… života!“ (Ivan Goran Kovačić, Uskrslo proljeće)
