Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić
31. 3. 2021. godine u posjetu su našoj izmještenoj školi došle kolegice iz Srednje škole Jastrebarsko. Dogovorile smo se naći u Brestu, pa nastaviti prema Jabukovcu, gdje su od veljače smješteni naši maturanti. Povod ovog lijepog susreta je poznanstvo Hane Gregurinčić sa učenicom 3. razreda gimnazije Elom Franjević. Nakon nevolja koje su nas snašle u 12. mjesecu Ela je odmah nazvala Hanu da vidi kako je. U dogovoru sa prof. biologije Klementinom Stepinac učenici su za svakoga spremili paket ljubavi kao znak pažnje i podrške svojim vršnjacima. Našlo se tu pismo podrške svakom učeniku, pribor za školu, slatkiši, prigodni uskrsni detalji, te simbolične donacije za bolja vremena.
I bi tako! Profesorica Stepinac i knjižničarka prof. Ines Grubić skupile su poklone i došle u grad. Zaželjele su vidjeti našu školu, pa sam ih provela centrom. Začudila ih je ljepota parka koji izgleda nestvarno normalno onako neoštećen. Jedino je to mjesto u centru koje potres nije uništio. Ali, pravo iznenađenje bila je zgrada škole, monumentalna kakva je ostavila ih je bez daha. Opetovano su ponavljale mora li se srušiti, budući da izvana ne izgleda tako oštećeno. A, tek kad su vidjele godinu 1871. na pročelju! Svijest o brojnim generacijama i talentima koji su tu bili i prošli naborala je čela i zasuzila oči. Zavladala je tuga koju samo prirodna katastrofa može stvoriti.
Tako se put do Jabukovca pretvorio u terapija vožnju pitomim pejzažima. Uz tok Petrinjčice, po krasnom sunčanom danu stigli smo na odredište. Kao dobri domaćini smo i mi pripremili iznenađenje za naše gošće. Bilo je tu slanih i slatkih delicija koje kao i uvijek nesebično pripreme majke mojih učenika. Atmosfera je bila još svečanija, jer ja Hana slavila 18. rođendan. Svi smo bili vrlo sretni zbog ležerne atmosfere, a slasni zalogaji su također učinili svoje. Još se jednom pokazalo da male stvari, obične geste, sitni znakovi pažnje čine tkanje života. Kroz razgovor smo saznali da Matija Špelić poznaje Jaskanku Luciju Španić sa folkloraških smotri, a učenica sisačke Srednje glazbene škole Ana Šušmeg se natjecala sa sestrama Fabijanić. Kako je svijet mali, zaključismo. Učas nam je proletio Sat razreda.
Budući da nam je bilo tako lijepo, razmišljale smo da , ako prilike dopuste, svakako ponovimo ovo druženje. A i nama bi odlazak u malo pitoreskno mjesto (koje sam dosad znala po Svetoj Jani odakle sam se penjala na Japetić i kao mjesto školovanja enfant terribla ovog prostora Štulića) bio blagotvoran iskorak u bolji svijet.
