Autor:Miroslav Šantek
Ti čuvaj državu a ja ću tvoje srce. Bio je to natpis. Grafit. Poruka nepoznatog autora crvenom bojom zabilježena na derutnom zidu koji je odavno zaboravio kako je izgledao u svojim mladim danima.
Tik ispred nadolazećeg potresnog zla koje je zauvijek uništilo Petrinju kakvu smo poznavali, na sivoj ulici, hladnom vjetru i ispod oblačnog zimskog neba, Petrinjka Monika Herceg, žena koju već neko vrijeme poznaje šira kjniževna publika snimila je kratki videozapis, najavu njenog gostovanja kod Ace Stankovića u njegovoj emisiji Nedjeljom u 2. Stala je ispod tog grafita i izrecitirala te riječi koje ga tvore. A onda je otišla.
Stara tvornica Gavrilović ostala je ponovno usamjljena u svojoj tišini. Davno su je ljudi napustili. Više se nitko točno ni ne sjeća tog dana. Njeno impresivno zdanje, savršen primjer industrijske baštine ostavljen je u gospodarenje zubu vremena. Čini se da je mogla tako derutna i spororaspadajuća stajati u središtu Petrinje još stotinama godinama dok se ne bi sama od sebe srušila. Davno se više iz njene unutrašnjosti ne širi zamamni miris kobasica.Tek ponekog, još uvijek živućeg nekadašnjeg radnika koji je ranim jutrom ulazio u nju zarađujući svakodnevni kruh zaboli nešto u prsima kad prođe pored nje.
Ovih dana, hladnog travnja i sumornog proljeća, Stara tvornica Gavrilović je fizički nestala. Srušili je bageri. Neki ljudi iz daleka samo su radili svoj posao. Lomii su je dio po dio pred očima građana koji su to mobitelima smimali. Za arhivu. Za dokaz njenog postojanja. I taj grafit je nestao. Držao se do posljednjeg dana.
