Amalka Herceg
GRAD LIPA SVETOG LOVRE
Sveti Lovro zaštitnik je grada Petrinje. Petrinja je lijep grad smješten na ušću rječice Petrinjčice u Kupu. Petrinja je smještena na krajnjim sjevernim obroncima Zrinskog gorja, u donjem Pokuplju, a u živopisnom krajoliku zamjetno je ispreplitanje šumovitih područja, oranica, livada, vinorodnih brežuljaka, voćnjaka, slikovitih sela i dolina rječice Petrinjčice koja svojim tokom žubori središtem grada i utječe u Kupu.
Za Petrinju kažu da je ona grad uskih staza, ali ljudi široka i dobra srca. Petrinja je grad tradicijske kulture i bogatog prirodnog okružja. Još od davne 1240. godine ona je stalnim svjedokom neobično burne prošlosti ovih područja.
Tradicija je u Petrinji neizostavan detalj – glazbena kultura, umjetnost, učiteljska škola, folklor, tradicionalna proizvodnja suvenira kao i bogat sportski život.
Najljepše mjesto u Petrinji je Petrinjska šetnica i Strossmayerovo šetalište, zaštićeni hortikulturni spomenik, kojim dominira crkva sv. Lovre, posvećena zaštitniku grada.
Sa lijeve strane oltara crkve, nalazi se sakristija, a iznad njezinih vrata nalazi se slika sv. Lovre. On bdije sa neba nad našom petrinjskom crkvom, pružajući joj zaštitu i potporu. Često gledam u tu sliku, jer je veličanstvena i posebna.
Najveća gradska manifestacija je Lovrenčevo koje se slavi 10. kolovoza. To nije samo Dan zaštitnika župne crkve nego i Dan grada.
Za taj blagdan župljani se pripremaju trodnevnicom koja traje 7., 8., i 9. kolovoza. Ti su dani posebni jer se duhovno pripremaju za proslavu nebeskog zaštitnika. U to vrijeme doista se osjeti neka neopisiva snažna sila koja se slijeva na grad i ispunja ga neobičnim mirom i ljubavlju.
Blagdan se slavi u ljetu, a proslava počne već ranom zorom. Taj dan znači mnogo svim Petrinjcima jer vidimo svu ljepotu prirode koju je naš Nebeski Otac stvorio u našem gradu. Jutarnje sunce lijeno izlazi i umiva snene brežuljke svojim zlatnim sjajem. Ponekad je nebo bez oblaka, tamne boje, koje na istoku poprima svoju najsvjetliju nijansu. Poneki oblačak možda zaluta ploveći nebom zauzimajući svakojake oblike. Uspavane vlati trave probudi ono isto sunce koje se uspinje sve više i više po nebu. Tada se sićušne kapljice rose pretvore u mnoštvo blještavih dijamanata koji zasljepljuju svojom ljepotom. Zaigrani vjetar lagano puše i prolazi kroz kosu prolaznika, nježno dodirujući lica, a onda odjednom nestane –kao da se skriva! Ne želi nikoga naljutiti, on je samo prolaznik koji želi navijestiti Duha Svetoga i njegovu snagu.
Zvono na župnoj crkvi zvoni svakih petnaestak minuta. Punim satom zvoni i nekoliko puta. Njegov odjek taj nestašni vjetar nosi brdima i dolinama. Svatko zastane i sluša, jer zvuk zvona kao da je sišao s neba i pjeva nekakvu anđeosku simfoniju.
Sveta Misa počinje oko jedanaest sati. Župljani hitaju na Misu, ali dolaze ranije. Parkom već odzvanjaju tamburice, „bajsovi“ i čuje se narodna pjesma. Pleše se kolo, miriše pečenica i slasne kobasice, ljudi cikću, vesele se i kupuju licitarska srca. Cijela obitelj sudjeluje. Majka gleda oca, sjećajući se svojih romantičnih izlazaka, drže se za ruke, a djeca iskorištavaju meka srca baki i djedova koji im kupuju balone.
Petrinjski radio prenosi uživo zbivanja, kušaju se specijaliteti, poneki mladić obavezno svojoj djevojci kupi licitarsko srce na kojemu piše: Otkada si u mom životu, ljubav je dobila ime!
Pola sata prije Mise gradom ide procesija u kojoj idu predstavnici gradskih vlasti i udruga, a iza njih svećenici i biskup koji obično predvodi Misu. Prolaze parkom, a iza njih idu župljani koji javno svjedoče svoju vjeru. To je trenutak u kojemu se vrijeme zaustavlja jer ulicama odzvanjaju imena Vjera, Ufanje i Ljubav.
Orgulje se ore svom svojom silinom dok povorka ulazi u crkvu. Svećenici sjedaju na svoja mjesta, a iznad velikog križa koji je na sredini oltara, vise zeleni listići nanizani jedan do drugoga preko baroknih lukova. Sva svjetla u crkvi gore, dok se dim tamjana diže u visine. Sopran ili tenor crkvenog zbora kontinuirano prati tonove orgulja koje se sjedinjuju u rajsku simfoniju, a duh svetog Lovre blagoslivlja sve nazočne. Tog dana se neobična Božja ljubav razlijeva po crkvi koja se osjeti u zraku. Dovoljno je zažmiriti i prepustiti se ugođaju. Svaki puta kada vjetar uđe u crkvu, nosi miris crvenih gladiola i sitnog bijelog cvijeća koji raskošno ukrašavaju oltar i sporedne oltare Marije i Josipa. Vrlo je teško opisati nešto što se osjeti duhom jer riječi nisu dovoljno dobre. Zažmiriti znači dotaknuti nebo, osjetiti raj, kao kad bi se mogla dotaknuti najudaljenija noćna zvjezdica.
Euharistija je najveći središnji vjerski događaj, to je trenutak sjedinjavanja sa živim Bogom, koji je uvijek u vjernim srcima.
Nakon Mise slijedi program ispred crkve u parku. Ponovno se pleše, kupuje, degustira, pokazuje, komentira i veseli. Kupuju se razni suveniri –ukrasni lončići, raspela, krunice, kolači, lavanda, ružina ulja, licitarska srca, nakit, vezena posteljina, a neki se okušaju u jahanju magarca ili se pak provezu kočijom kroz grad. Naravno, tu je i vlakić za najmanje, ali i odrasli često oslobode dijete u sebi, čak i oni najstariji. Tradicija je u ovom gradu najvažnija, pogotovo nastupanje folkloraša. Mališane najviše veseli izložba golubova.
Lovrenčevo je najbolji ljetni dan u kojemu se iskazuje ljubav prema bližnjima. To je obiteljski dan svih Petrinjaca.
Tokom vrućeg popodneva ispija se kavica u obližnjim kafićima ili se pak jede ona pečenica koja zamiriši cijeli park.
Osjeti se miris drveća i hladna sjena koju oni bacaju na ljude.
Predvečerje je ponekad najljepši dio dana. U gradskom paviljonu obično pjevaju klape, a onda uslijedi večernja misa. Ponovno svečano, nebesko, duhovno i veličanstveno! Riječima neopisivo! Kroz vitraje prolazi sunčeva svjetlost koja se lomi u mnoštvo šarenih boja, a unutrašnjost od te svjetlosti postane žućkasta. Krunica prožima zidine naše crkve, a na Misi se pjevaju duhovne pjesme za mlade, dok stariji slušaju tu ljepotu. Poneki bi i htjeli zapjevati, ali ne znaju riječi, pa onda otvaraju usta samo da se vidi kako pjevaju. Župnik se s oltara smiješi jer je radostan što i stariji žele sudjelovati u pjevanju. Njihova dobroćudnost izazove simpatije nas mlađih.
Nakon mise uslijedi još malo glazbe pred crkvom. Obično limena glazba izvodi hitove iz popularne glazbe prošlog stoljeća. Sunce polako zalazi, rumeni nebo svojom bojom. U parku klokoće voda koja se istače iz kamenih kornjača. Ponovno lomi svjetlost u sebi. Vodoskoci vesele sve građane jer onda voda jako zašumi i osvježi zrak oko sebe.
Sve polako uranja u večer. Svi odlaze na koncert na gradskom trgu. Žûti se Mjesec i pale se biseri koji nečujno trepere na tamnom nebu. Iako se čini da je svemu kraj, sveti Lovro još uvijek bdije nad nama. Za par dana, u noći mogu se vidjeti Suze svetog Lovre. To je fenomen koji se javlja baš u to vrijeme, mnoštvo kometa koji izgaraju prolazeći zemaljsku atmosferu, paraju nebo svojim sjajem.
Suze svetog Lovre predstavljaju nadu i snažnu vjeru. One su simbol naše zemaljske patnje i nebeske radosti. Blagdan Lovrenčeva je u srcima Petrinjaca svaki dan, čak i onda kada nestane sve te čarolije. Sveti Lovro je uvijek uz nas, kada nam je lijepo i kada kiša pada u našim srcima.
Lijepo je znati da se Petrinjci u svakom trenutku mogu uteći svom nebeskom zaštitniku, koji isto kao na onoj slici iznad sakristije, danonoćno bdije nad nama.
Oltaru on je služio
Ko prvak službe đakonske,
Sirote je pomagao,
Ko Krista njih je dvorio.
Sva slava Ocu i Sinu
I s njima Duhu Svetomu!
Po tvojoj, Lovro, molitvi
Nek i nas Trojstvo okruni!
Amen.