Drvene kuće otporne su na potrese: U petrinjskim Majdancima potvrđuje Mira Vilus iz katnice iz 1904. godine

Novinar: Antun Petračić

 Najbolje je drvo, samo drvo, jedino drvo –  najefikasnije  zaštitno – sigurnosni  građevni materijal protiv rušenja i razaranja u jakim potresima navode mjerodavni  stručnjaci iz ove oblasti. U  četiri mjeseca od početka katastrofalne trešnje po Banovini, o prednostima i koristima drvenih građevina u svim medijima  mišljenja i iskustva iznijeli su mnogi znalci, a  stanje  na terenu ih potvrđuje, daje im za pravo.

Jedan od takvih primjera je i (pra)stara izdužena i visoka cijela drvena kuća na kat s potkrovljem, s vanjskim hodnicima i mansardama na hrastovim potpornim stupovima, uvučena u dvorište  u  petrinjskim Majdancima, Ulici Stjepana Radića. Vlasnica joj je,  udovica i samica Mira Vilus.

– Znala sam od ranije  da ovakve građevine najbolje odolijevaju potresima, a o tome se  osobno uvjerila  lanjskog 29. prosinca u 12, 19 sati.  U tom trenutku  nalazila sam se na katu kuće koja se nevjerojatno tresla,  ljuljala i škripila, kao da je   stenjala, ali nije se dala.  Padali su predmeti, unutarnja žbuka se lomila, a kada se jakih 6,2 stupnja  smirilo,  moja „starica“ je ostala na svome mjestu, bez ijedne veće i opasnije posljedice – vlastito iskustvo iz najstrašnijih  sekundi u životu prenosi nam umirovljena službenica Gavrilovića, udovica od  1999. godine.

Mira u kuhinji kuće stare 117 godina. Foto:Antun Petračić Toto

– Predobra je, prekrasna, zahvalna i korisna, volim je izuzetno. Ljeti zbog  ugodne hladovine, a zimi posebne topline uz minimum grijanja. Prostrana je i funkcionalna, lijepa i posebna sa svojim nosivim  hrastovima stupovima i sve  što oni drže –  s puno ljubavi svoj dom opisuje ova  76-godišnja Petrinjka.

Službeni statičari i posebno još, kao dodatno stručno mišljenje, iskusni  građevinci na Mirin poziv potvrdili su da je njen dom u cijelosti stabilan i siguran, jedino treba sanirati mjestimične napukline  po  zidovima, uglovima i stropu…

Zanimljiva je  povijest ove građevine,  sagrađene 1904. za obitelj Schreiber, austrougarskog oficira i  suprugu mu slikaricu.  50-tih godina prošlog stoljeća za svoju obitelj kupio je Vaso  Vilus, petrinjski trgovac sa zanatom završenim  u Budimpešti.  Gđa Mira ovdje je došla udajom za Mišu Vilusa, službenika gradske uprave, a od njegove smrti udovički  skrbi  22 godine.

„Na daljinu“ je povezana s kćerkom Goranom, profesoricom engleskog i talijanskog jezika, udanom i s obitelji u Švedskoj, iz koje majka i baka  fotografije najmilijih drži na glavnom zidu  svoga novog smještaja.

–U najtežim danima poslije glavnog potresa privremeno sam se skrasila u Baptističkoj crkvi Petrinje, u sigurnosti njihove kuće  provela neprekidno  mjesec i pol, a zatim su mi  dobri ljudi ove Crkve u dvorište  dovezli, postavili i sve priključke montirali u kontejner- kućicu. Uz potpune  uvjete života sada u njoj mirno i bez straha od neprekidnog podrhtavanja tla  provodim dane i noći, u drvenu ljepoticu rijetko ulazim –veli gđa  Mira.

Provela  nas je, ipak, kroz unutrašnjosti 117 – godišnjeg zdanja, uz  pohvalu i sjećanja na  svako mjesto. Sada još ne zna kako se sanirati postojeća oštećenja i hoće li se uopće vratiti u drveni dom. U kontejneru u dvorištu dobivenom na  neograničeno korištenje ima puni komfor, sama kuha prilagođeno svojoj šećernoj bolesti, gleda televiziju, telefonom se čuje sa svojim Šveđanima, a sve  slobodno vrijeme provodi u čitanju, najviše i najradije  Biblije.

– Bog je jedini, voli svakog čovjeka! A baptisti Petrinje i njihovi prijatelji, volonteri i suradnici pomogli su mi, uz zahvalnost do kraja života- zaključila je Petrinjka iz Majdanaca, s neugodnim iskustvom razornog  potresa u staroj, ali sigurnoj hrastovoj kući iz čak 1904. godine.