Autor:Miroslav Šantek
Grad je sjeban. Do bola. I kako je krenulo – ne vide se bolja vremena. Četiri mjeseca je prošlo od potresa koji je gadno uništio Petrinju, a izgradilo se nije baš ništa. Naprotiv, tek traje uklanjanje ruševina i to puževim korakom. Sve je više građana koji su se osvijestiili i shvatili da naša Vlada nije a ni neće poslati brigade radnika i firmi u Petrinju niti da će se i danju i noću, svagdanom i blagdanom rušiti i graditi. Ono što trenutno postoji je nevjerojatna sporost i političko medijsko prepucavanje država – grad i obratno. Pametan čovjek bi rekao da u ovoj novonastaloj situaciji nema perspektive i života godinama i da je najpametnije pobjeći što dalje odavde.
No, ima i onih koji nisu politički obojeni, ne grebu se za dobru lovu kruha bez motike, a nazivaju se običnim građanima okupljenim oko Inicijative Petrinjsko proljeće. Grupa je to ljudi koja pokušava doći do informacija bitnih za građane i koji žele bržu obnovu od ovoga trenutnog stanja. I žele ostati u Petrinji. Žrtvuju besplatno svoje slobodno vrijeme, novac, živce i živote za zajedničku ideju koja u startu ne može pobijediti i promijeniti stavove Banskih dvora, ali se trude iz svih žila. Viču, dovikuju, pojavljuju se u medijima, društvenim mrežama, postaju sve poznatiji. Postali su idealna baza za neku novu političku stranku ali oni to ne žele. Svjesni su da bi kao politička stranka mogli više utjecati na promjenu stanja, ali oni nastavljaju ovako. I postaju meta drugih političara koji im uopće ne vjeruju da su apolitični i koji im se žele na bilo koji način “skrpiti” i evntualno malo sebe promovirati. Kradu im ideje, programe, fotografiraju se s njima, a da nema nadolazećih lokalnih izbora ne bi ih Petrinjsko proljeće zanimalo kao ni lanjski snijeg.
Zadnja je subota ovog potresnog travnja 2021. Petrinjskim placem su se raširili sakupljači potpisa za lokalne izbore a to nije nimalo lak posao. Oni koji se tek upućuju u ovu igru brutalno shvaćaju da skupiti 600 potpisa samo za kandidaturu je teška stvar.Subota je, korona je još uvijek u igri, zabranjene su sve fešte, samim tim i svadbene svečanosti, ali tamo kod mosta na Petrinjčici čuje se zvuk automobilskih sirena.Trube kolone automobila. Zvuk se prenosi daleko. Prolaznik ima osjećaj da će se tamo iz ravnine Kaniže ukazati svadbena kolona s barjaktarom koji visi na prednjem prozoru, a iz nekog kabrioleta mlade djevojke koje mašu svima.
Ali nisu to veseli svatovi. “Proljećari” su se naoružali voljom i transparentima, uredno prijavili okupljanje i poredali se duž prometnice s napisanim pozivima vozačima da potrube za Petrinju i njenu bržu obnovu. Izvjesili su i parole sa svim gorućim probemima koji muče građane. Ovim načinom ukazuju na njihovo nezadovoljstvo.A ljudi trube. Daju podršku i baš kao i “Proljećari” očekuju od svih onih s vrha do dna zaduženih za obnovu da izgrade tu Petrinju. Dok je još ima.
