Oj Pleteru petrinjski – seliš li iz Pičakovca?

Autor:Miroslav Šantek

Scena je prilično filmska. Kao da je “ispala” iz nekih Tarantinovih ostvarenja. Plavo nebo prošarano proljetnim bijelim oblacima, blagi vjetar, podloga pod nogama posuta kamenčićima i podnevna tišina. Jednom prilikom sam jednom “domorocu” koji živi u ovom kvartu oko petrinjske Vatrogasne ulice rekao tu riječ – Pičakovac. Lice mu se ozarilo smiješkom.On je jedan od onih koji se sjećaju omanjih baraka, malih socijalnih stanova naredanih u kratki niz livadom. Bez kanalizacije, sa zajedničkim zahodom većih dimenzija i malih vrtova koji su ljeti bili prava oaza hlada i zelenila. Poznat mi je taj kvart. Moja baka je živjela u jednoj od tih kućica, a narod je taj dio zvao – Pičakovac.

Starih kućica odavno više nema. Ostala je samo prazna livada i pustoš. Zarasli teren. Kao da ovdje ljudi nisu nikada ni živjeli. A onda se prošle godine sve promijenilo. Grad Petrinja je izgradio sportsko i dječje igralište koje je bilo vrlo posjećeno, no, korona i potres su ga prenamijenili u nešto potpuno drugo. Svi se sjećamo prvih dana potresa u Petrinji. Ne radi niti jedan dućan. Ne može se kupiti ni kruh. Dijelovi grada nemaju ni struje ni vode. Ljudi se snalaze kako znaju i umiju. A onda je reagirala Hrvatska. Građani sa svih strana su pohitali u pomoć. Kuhari su dovezli na Trg hrvatskih branitelja ispred Petrinjke sve potrebno za pripremu hrane i kuhali na tisuće obroka. Nisu pitali za koga ni kome. Meniji su bili obilni i od srca. Da nije bilo isključivo privatnih donacija ljudi iz svih krajeva – mi bi ostali gladni. A onda je, par tjedana od početka potresa država sve te volontere obavijestila da firma Pleter preuzima svu brigu oko prehrane potrebitima u Petrinji.

I tako se Pleter utaborio daleko. Dislocirao se od središta grada na sportsko igralište Pičakovca. Postavljen je veliki šator u kojem se svaki dan dijelila kuhana hrana. Kad se “otvorio” otišao sam vidjeti kako izgeda. Nije mi se svidjelo. Imao sam osjećaj kao da sam u zatvoru. Sve je u ogradi, bila je tamo vojska, policija, redari koji uzimaju podatke. No, hrane je i dalje za Petrinjce u potrebi bilo. Kakva je kvaliteta hrane ne znam jer nisam probao i vjerujem da je sasvim O.K., ali sam meni je sigurno siromašniji od ponude civilnih kuhara prvih dana potresne nevolje.Nikad više se nisam vratio na to mjesto jer nisam u potrebi i bilo bi bezveze uzimati hranu kad ju mogu kupiti.

Ove subote, razmaknuo sam vrata šatora i ušao u praznu unutrašnjost. Dva dečka su dežurala unutra i obavijestili me da nema kuhane hrane vikendom. Dijele se samo konzerve. Kao nekad u vojsci. SDO (suhi dnevni obrok). Postavlja se pitanje zašto ljudi nemaju tople obroke vikendom ako država sve to plati Pleteru. Ovo je vjerojatno razočaranje za mnoge građane. Ali što je tu je. Uzmi ili ostavi.

A onda stiže ogromna Toyota iz koje izlazi gradonačelnik Darinko Dumbović i osoba kojoj očito daje najviše povjerenja, pročelnica za financije Grada Petrinje Ivana Kordić. Dumbović je na ovom mjestu zakazao kratku tiskovnu konferenciju. Kaže da prima apele majki i ljudi iz ovog kvarta koji ponovo žele svoje igralište za svoju djecu, pogotovo u ovo toplo vrijeme godine koje dolazi i da on na te zamolbe građana mora reagirati što mu je i dužnost. Tako je njegov prijedlog poslan Nacionalnom stožeru o izmještanju Pletera na područje Sajmišta gdje ima puno prostora prikladnog ovoj namjeni. Također je rekao da još od siječnja vodi intenzivne razgovore da pripremanje obroka preuzmu lokalni ugostitelji i da na taj način domaći ljudi zarade novac, a i sam ministar Tomo Medved, glavni u Nacionalnom stožeru je više puta govorio u medijima da je to dobra ideja. Možda se Dumbović i Medved i dogovore oko ove priče. Vrijeme će pokazati.