Susret na cesti:”Lažu za jačinu potresa, a “sinjorite” volim”

Autor:Miroslav Šantek

Zatekao sam se usred Male Gorice. Podnevna zvonjava s mjesne crkve ovdje nije moguća jer je sama crkva teško oštećena u potresu.Prolaze rijetki automobili, škoski autobus diže prašinu iza sebe, a u daljini se preko Kupe plave petrinjska brda.Proljeće je prohladno. Još uvijek neki ljudi lože peći, a makadamskom ulicom se ukazao lik čovjeka koji hoda u ljetnom izdanju:bez čarapa, u krakim hlačama i majici kratkih rukava. U društvu psa. Šteta bi bila ne popričati s njim. On je Vlado Silaj. Ima 57 godina i živi u Maloj Gorici.

                                                       O POTRESU

Moja ti je kuća s desne strane peta čim uđeš u selo. Ne možeš ju promašiti. Ima kotejner od mog brata pored nje. 57-ma godina mi ide, a mene zezaju da imam 38. Rođen sam kraj Gline u zaseoku Silaji, a ovdje dugo živim. Taj potres je udario i na nas. Imam u kući podrum, puno željeza u konstrukciji, limeni krov i čuo sam samo zujanje. A ovi koji su računali koliko je jak su lagali.Prvo su napisali da je preko 7, a na kraju je bio 6,2. Ja mislim da lažu. Po meni je bio jačine 7,6. Puno kuća po selu je nastradalo, a jednog dana je došla velika dizalica, mislim da su bili neki dečki iz Zagreba i skinuli su toranj s crkve. Crkva je sva pukla i čuo sam da će od nje biti muzej.A šta će stvarno od toga biti,pitaj Boga.

Vlado Silaj iz Male Gorice pored Petrinje. Foto:Miroslav Šantek

                                     IMALI SMO SVOJ SABOR GDJE SMO PILI PIVU

Ovdje je bio dućan. Tu smo često se skupljali. Bilo nas je ponekad i dvadesetak. Imali smo panjeve uz kontejner na kojemu je pisalo:Sabor. Tu smo pili pivu. Sad nemamo ništa. Moramo ići do Plodina u Petrinju jer to nam je najbliže. Priča se da će ovdje Dumbović sagraditi opet dućan i dom i to za mjesec dana. To bi bilo dobro. Opet bi pili pivu ovdje, ali možda su to samo predizborna obećanja. Ja bi volio da to napravi. Kad padne noć na selo, nema nigdje ni žive duše. Samo se družimo po kućama. A imamo dobru rasvjetu u selu.

                                             O ŽIVOTU

Bio sam vulkanizer. Bio sam u ratu još od 1991. Mogao bi o toj temi napisati roman. Krenuo sam u riflama i cipelama. Prošao sam mnoga ratišta.Imam čin desetnika.Prvo 57.Marijan Celjak, pa domobrani.. sad sam u opskrbnini, a iduće godine sam u punoj mirovini. Budim se rano. Oko 4 sam već na nogama. Oko pola pet cucke hranim, pa dalje polako. Kosim travu, sređujem drva. Uvijek  ima nekog posla. Odem se na Kupu kupati. Svake godine za prvi maj ja skačem u nju. Ove godine sam se već kupao. Prvog četvrtog. Nije šala. Imaju dečki koji su me vidjeli. Kupu volim. Nekad sam bio čuvar kupališta. Još dok su se Unproforci ovdje kupali. Ženio se nisam nikad. A mogao sam. Imao sam puno “sinjorita”. Ima ih i danas. I dalje ih volim.