Živio 1.maj! Niti graha, niti kobasice

Autor:Miroslav Šantek

U rano jutro, s prvim zrakama sunca i raspjevanim zborom slavuja s obližnjih krošanja drveća, obučeni u svoje uniforme, friško probuđeni i sa blještećim instrumentima u rukama, petrinjski limenjaci bi se poredali u vrstu ispred svojih prostorija i nakon kratkog dogovora krenuli remetiti tišinu usnulog grada svojom glasnom svirkom. Ovi ranoranioci su glazbom podsjećali građane ispod čijih prozora su prolazii da je osvanuo Praznik rada – 1.maj. Nekad davno, na taj dan su nasilnom smrću umrli američki radnici pogođeni mecima policije koja je pucala na njih. 40 tisuća radnika je tog dana 1866. u Chicagu prosvjedovalo tražeći bolja prava. Tražili su “tricu” – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja. Dobili su plotun metaka koji su ubili šest prosvjednika i ranili pedesetak ljudi. Mnogi su privedeni, petero ih je osuđeno na smrt, a troje na dugogodišnji zatvor.Međutim,plamen slobode se upalio i već iduće godine zahvatio skoro cijeli svijet i postao međunarodni Praznik rada.

Građani vole svoju Gradsku limenu glazbu. Oni koji su budni u to rano jutro, ovim sviračima bi postavili na njihovom putu ispred svojih kuća stolove s hranom i pićem.Kao stari običaj – buklija, kad se časte svatovi na putu, tako se i gazbenici nakon hodanja i sviranja počaste mirisnim domaćim kobasicama, sirom, kruhom, kavom,sokom,rakijicom…

Ručak uz grah s kobasicom ispod šatora na petrinjskom Trgu hrvatskih branitelja.1.5.2015.Foto:Miroslav Šantek

Ova budnica je jedna od rijetkih stvari koja je ostala živa u postratnim vremenima. U drugoj polovici devedesetih Praznik rada je za ondašnje petrinjske vlasti mirisao na bivšu državu i nije im padalo na pamet obilježavati taj dan. Najvjerojatnije nisu imali ni pojma da je ustvari sve počelo u kapitalističkoj Americi, niti o čemu se točno radi, da bi ovo besmisleno ignoriranje tadašnjih gradskih vlasti, početkom novog milenijuma prekinuli mladi Petrinjci. Tadašnja mlada Udruga IKS je imala muda tim lokalnim političarima reći dosta i počela obilježavati Praznik rada kao što je to ostatak Hrvatske godinama prije radio. Na Gavrilovićevom igralištu su organizirali feštu.Svirali su lokalni bendovi, dijelio se grah i pivo, bilo je zabavnih sadržaja – a građani su se odazvali i uživali u proljeću, druženju i neradnom danu. Mrak kraja devedesetih je bio razbijen i tad počinje sve jači građanski aktivizam kojeg lokalne vlasti više nisu mogle zadržati.

Roštilj uz Kupu.1.5.2015.Foto:Miroslav Šantek

Ako bi osvanuo lijep dan, uz obalu Kupe bi gorjele vatre od mnogobrojnih roštilja, a za ručak bi se građanima dijelio grah.Čuvar ove tradicije je ostala politička stranka SDP. Oni su uvijek, pretežno na Trgu hrvatskih branitelja,ispod nekadašnje Robne kuće Petrinjka u podne svakome dijelili grah. S repetama po želji i besplatnim pivom. Grah je uvijek prvoklasan. Ili dođe iz vojničkog kazana obližnje vojarne ili iz ruku civilnih kuhara.

Za izbornih godina građani su na taj dan najviše profitirali. Sve i jedan kandidat i njegova ekipa su kuhali grah, dijelili razne poklone i nadasve obećanja koja nikada nisu ispunili. Tada bi dolazili i njihovi šefovi iz metropole dajući podršku svojim lokalnim kandidatima. Sav taj smiješni igrokaz bi trebao kao utjecati na građane da daju glas za njih. Političar u skupom odijelu, plaćom kakvu radnik nikad neće zaraditi, nikad uprljanim rukama niti obrisanim znojem s čela od rada bi se napucao graha, smiješio svima, pozirao novinarima, dao poneku besmislenu izjavu prepunu neostvarivih obećanja, sjeo u svoj skupi automobil i odvezao se u blještavilo metropole. Za sat vremena se više ne bi ni sjećao gdje je bio.

Petrinjski maratonac Drago Miličić Pacov dijeli grah na Trgu hrvatskih branitelja u Petrinji 1.5.2015.Foto:Miroslav Šantek

Ove godine ne svira petrinjskim ulicama limena glazba. Nema ni ulica onakvih kakve smo poznavali. Nema niti graha, niti kobasica.Nema ni Petrinje kakva je još prošle godine bila. Pandemija koronavirusa je zaustavila društveni život. Ali lako za taj virus koji će nestati kad političari odluče. Potres je nažalost, uništio Petrinju i sva sjećanja na proslave 1.maja i svih drugih praznika i blagdana kojima smo se veselili.