prisno

niz isušene suzne kanale
puštam slike kao brodove
u nekom će drugom svijetu
pronaći sigurnu luku
oči su mi ostale bez mora
sol hlapi putem i pretvara se
da je nekad nešto liječila
dolinom niz lice proteže se pitanje
zašto nas mati rađa
i ne pripremi za borbe vjetrenjača
još uvijek miriši njezino krilo
kao utočište..kao bijeg
i mati mora biti surova
da bi dovršila svoje remek djelo
plaća kazne neznanja
brige i ljubavi ne nedostaje
spustim se livadom u ruke
naborale se i ostarile..a iste
isti miris nose na sve kraćem putu
ne vrijede potpitanja
odgovore nosi vrijeme..sigurno
svežanj mora viri iza uha
u njima majčine oči pjevaju
iznova natapaju suzne kanale
niče poznat svijet..prisan

Boba