Užas je stvarno naša furka

Autor:Miroslav Šantek

Središte Petrinje – ruševine. Zaboravljena zona. Do nedavno pod policijskom blokadom. Scene očaja i čiste depresije. Vrijeme prolazi brzo, obnovilo se nije ništa. Država nabavlja kontejnere za ljude u nevolji i ulaže novac u kontejnerska naselja umjesto da pošalje majstore da im sagrade kuće ili im daju novac da ih sami poprave i sagrade. Naravno,ako imaju taj novac o kojem pričaju.

Građevine u centru su posebna priča. Sve su opasne za ljude, a rušenje ide nevjerojatno sporo. Čak i kad riješe papire i imaju sve čisto, nejasno je zašto ne ruše popodne, pod noćnom rasvjetom, a pogotovo vikendom – samo da uklone goruću opasnost i otvore koridore. Nedeljom strojevi spavaju, a napola porušene kuće prijete prolaznicima.

Aktualno je rušenje kuće na početku ulice Matije Gupca. Tamo gdje je bila OTP banka. U petak su krenuli, srušili je napola i otišli kući. I to je tako ostalo do ponedeljka. Kraj te kuće je prošla majka ili neka rođakinja male curice. Nisu imale kud proći već pored same ograde gradilišta. U jednom trenutku su počele trčati da bi što prije prošle tu napola srušenu građevinu koja se ne može ukloniti vikendom. Vikendom nema opasnosti. Užas je stvarno naša furka.