Ovce, ovce i samo ovce

Autor: Marjan Gašljević

Vozim se, tako, danas kroz Liku i Dalmaciju. Prelijep dan, puste ceste, savršeno za razgledavanje u laganoj vožnji. Pogledam, udruženim snagama sa svojom „boljom polovicom“ pretražujemo predizborne plakate. Nešto ih, bar za sada, i nema. Samo tu i tamo neki lik pokazuje zube putnicima nudeći teško shvatljive i prepoznatljive, davno isfurane poruke: „Hoćemo“, „Možemo“, „Moramo“, „Povest ćemo Vas“, „Mi znamo“, itd. 

I dok zurim u nepregledno stado ovaca na Krbavskom polju oko kojeg skakuće nekoliko kuštravih pasa a pastir u debeloj „obleki“ na jakom proljetnom suncu smireno, glave oslonjene na štap, drijema. Kao ljubitelji „Poljoprivredne emisije“ u sjećanju su nam neke izjave uzgajivača janjadi koji se žale na lošu sezonu u kojoj nemaju kome prodati svoje janjce. 

Razgovarajući na tu temu, pogledom preteći zaigranu janjad od kojih su neki već u „ovčjem pubertetu“, ako takav postoji, sjetismo se jednog lika koji izvali povodom nečega u kameru „kako je njihov općinski načelnik izija cilo stado janjadi za svaku godinu svog mandata“. Čini mi se da se radi o jednoj baš, ili baš, baš, najsiromašnijoj općini u Hrvatskoj. Načelnik im je zadrigli rumonja kockaste glavuše i masna obraza, rukava a i raspuštena kravata ima nekakav čudnovat odsjaj. Sinu mi, naravno, rješenje problema uzgajivača janjadi. Pa, ljudi, birajte za načelnika u svojoj općini čovca koji može izist stado janjadi po godini mandata. 

Slikam si, tako, plakat kojim bi pozivao birače da glasuju za takvog lika. I „možemo“ i „moramo“ i „hoćemo“ i „znamo“ sve se to uklapa preko plakata na kojem u pozadini skakuće deseci janjića a lice masnog, brkatog lika zuri u Vas s jedne strane ceste a s druge policijska kamera. Najvažnije je što su sve te izborne krilatice vjerodostojne i sigurno ne bi bile iznevjerene za razliku od većine ostalih. Dakle, za načelnika samo likovi koji mogu, bez jebemti, izist stado janjadi.

Ma da, provezoh se i kroz famoznu Murvicu. Supruga mi galami da skinem nogu s papučice gasa ta tu je onaj slavni policjot uslikan kako vozi tri puta brže od dozvoljenog pa ga radi toga nešto poslije unaprijedili u službi. „Jebiga, ženo!“ Stisnem gas: „Možda i mene krene ako me uslikaju.“

Naravno da mi nije jasno da u Hrvatskoj stradaju samo ovce, janjad je za birane guzice. 

Ispred mene cestom gmizi, ma baš gmizi, neki starček u ogromnom „preseratiju“ njemačke registracije. Ne gleda ni ovce ni janjce uokolo samo grčevito drži volan i lupa po kočnici. Nije mi da ga prestignem  puna je crta i to duplo puna. I dok ja filozofiram pored mene zujne neki majušni crni suzukić zagrebačke registracije i još mi dripan za volanom pokaže srednji prst. Gricnem se za usnu i nastavim gmizati za „preseratijem“. Negdje poslije Slunja lik iz suzukića maše uz cestu a trkaljka mu odsklizala u zelenjavu. Obliznem nagriženu usnicu. 

I da, da nije bilo tog starčeka u „preseratiju“ na cijelom putešesviju ne bih vidio niti jednog furešta. Možda ni starček nije furešt ali što me košta pribrojiti ga. 

Ljudi, samo da riješimo taj problem viška janjaca i onda smo na konju. Ključna su iduća, dakle, dva tjedna. 

A da kandidati umjesto svoje njuške stave plakate s janjićima?