Autor:Antun Petračić
Obitelji Purgar, ocu Mirku, majci Đurđici i djeci – blizancima Ivani i Ivanu – i još Milki, adresa je u petrinjskoj Slatini, ulici Pukovnika Predraga Matanovića br. 37. I taj sjeverno-istočni bregoviti predio Petrinje dobrano je rastresao prosinački potres, a Purgarima potpunoma promijenio život, do crvene oznake statičara oštetio prostranu zidanu kuću izgrađenu poslije Domovinskog rata.
– Temelji su glavni uzrok, slab beton vidljivo se osipa i ruli čak i pod prstima, a kamo li da je katnica iznad izdržala svu nadignutu silu iz zemlje. Trebat će sveukupna cjelokupna gradnja – o manjkavosti radova od prije 25 godina u poratnom kućenju ove obitelji, na jednom uglu njihove nastambe nedobro stanje pokazuje domaćin Mirko Purgar.
Još uvijek ne zna kada će, kako, koliko dugo i na koji način za njih petero početi, trajati i završiti neminovna za buduću trajnu sigurnost nova postpotresna izgradnja nove čvrste zidane građevine.
U strahu i šoku, uz neprekidno ponavljanje podrhtavanja iz podzemlja, Novu 2021. godinu dočekali su na cesti ispred ograde, stisnuti u ostacima dvaju vozila, a četiri mjeseca poslije već lakše dišu. Sada su nomadi u svome dvorištu: u desnom uglu smješteni u dobivenom kontejneru, a lijevo nasuprot sličnog oblika vidljivog na mnogo mjesta po Petrinji, na popodnevnom suncu žuti se i sjaji nova drvena kućica s potkrovljem, u postupku montiranja.
–To je donacija iz Austrije, a već ovako poludovršena pokazuje ljepotu i svrhu, samo premalena za nas dvoje odraslih i troje djece. Sa smještajem ćemo se morati snaći i prilagoditi, podijeliti prostor, nastaviti djelomično i nadalje koristiti kontejner, samo ga rasteretiti – smatra glavar ovog domaćinstva.
Otac Mirko već nekoliko noći spava u nedovršenom potkrovlju, na čijem je rubu i mala terasa s pogledom na zapad prema Petrinji. Završnica predstoji i u prizemlju s dominirajućim dnevnim boravkom uz kuhinjski prostor, te odvojenim higijensko-sanitarnim čvorom. Glavni ulaz u ovaj novi dom spretni Mirko je samostalno i sa svojom građom proširio drvenom terasom.
– U ovakav skučeni prostor ne možemo staviti namještaj ni dječje krevete na kat iz oštećene zidanice, a pred useljenje nemamo ni osnovne prikladne kućanske uređaje i aparate – žali se majka Đurđica.
Petero članova Purgara na Slatini u Petrinji među onim je potresom stradalih obitelji kojima se nužni žurni dom osigurava iz projekta Kuća nade, kojeg vode austrijska udruga Bauern helfen Bauern iz Salzburga i Udruga Malteser Hrvatska u suradnji s Fondacijom Kuća dobrih tonova Sarajevo, Gradom Petrinja i Caritasom Sisačke biskupije. Cilj je ovog projekta pomoći obiteljima izgradnjom drvenih kuća za dostojan privremeni smještaj, povećati njihovu kvalitetu života i socijalnu uključenost u ovim teškim vremenima, te pomoći u revitalizaciji područja pogođenog potresom.
U ime ovih dobrotvora-donatora-humanitaraca-pomagača iz tri države koordinator gradnje je Jozo Ljubičić koji navodi kako će drvene kuće dobiti stradalnici s područja Petrinje i Gline, seoskih naselja Pecki, Luščani, Bačuga, Hrvatski Čuntić, Prnjavor, Dragotinci, Brest, Mala Gorica, Mošćenica, Majske Poljane, Ravno Rašće…
-Grad Petrinja se obvezao postaviti 50 betonskih temelja, na kojima će se montirati kuće uz financiranje udruge Seljaci pomažu seljacima i Malteškog sokola i s drvenom građom dobavljenom preko Fondacije iz Sarajeva. Svakom objektu osigurani su peć za grijanje, sudoper i kuhinjski element, kompletno namješten sanitarno-higijenski čvor, te priključak struje. Za montažu ovih kuća organizirana je volonterska ekipa domaćih električara, vodoinstalatera, keramičara, tesara, stolara i drugih struka, i oni u tjedan dana majstorski i propisno obave sve svoje poslove – veli J. Ljubičić.
Za ovu priču upravo smo ga zatekli u radnom dogovoru s električarom Zdravkom Matijevićem iz Nove Drenčine.
Udruga Bauern helfen bauern pamti se u našem kraju kao znati donator ovakvih malih objekata još iz ratnog i poratnog vremena Petrinje. Osnivači udruge Aleksander i Doraja Eberle, iz visokog austrijskog staleža, već su 1992. počeli i kasnije poslije Oluje slične montažne drvene kući gradili u neokupiranom petrinjskom Pokuplju i po oslobođenoj Banovini. U našem ih je okolišu podignuto preko 100, a do sada ukupno na području Petrinje, Odžaka, Banja Luke i Srebrenice više od 1200 sličnih.
– Od onih ratnih i poratnih od prije 30-tak godina još ih je uvijek desetak upotrebljivo ili čak useljeno, a onima na izdignutim prozračnim temeljima procjenjujem vijek trajanja 50 godina. Među takvim i sada korištenim i dobro služećim je drvena kuća davno sagrađena uz franjevački samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću, a u njoj je poslije potresa smještaj tamošnjeg župnika, patera Petra Žagara – zanimljivost iz prošlosti i sadašnju aktualnost s terena doznajemo od Joze Ljubičića.
