Iz humanitarno-dobrotvornog ujedinjenog projekta Austrije, Hrvatske i BiH: Po Petrinji i Banovini grade se drvene montažne Kuće nade

Autor:Antun Petračić

Obitelji Purgar, ocu Mirku, majci Đurđici i djeci – blizancima Ivani i Ivanu – i još Milki, adresa je u petrinjskoj Slatini, ulici Pukovnika Predraga Matanovića br. 37. I  taj sjeverno-istočni bregoviti predio  Petrinje dobrano je rastresao  prosinački potres, a Purgarima potpunoma promijenio život, do crvene oznake statičara oštetio prostranu zidanu kuću izgrađenu poslije Domovinskog rata. 

– Temelji su glavni uzrok, slab  beton  vidljivo se osipa i ruli čak  i pod prstima, a kamo li da je  katnica iznad  izdržala svu nadignutu silu iz zemlje. Trebat će sveukupna cjelokupna gradnja  – o manjkavosti radova od prije 25 godina u poratnom kućenju ove obitelji, na jednom uglu njihove nastambe nedobro stanje pokazuje domaćin Mirko Purgar.  

Još uvijek ne zna kada će, kako,  koliko dugo i  na koji način za njih petero početi, trajati i  završiti neminovna za buduću trajnu  sigurnost  nova postpotresna izgradnja nove čvrste zidane građevine.  

U strahu i šoku, uz neprekidno ponavljanje podrhtavanja iz podzemlja,  Novu 2021. godinu dočekali su na cesti ispred ograde, stisnuti u ostacima dvaju   vozila, a  četiri mjeseca poslije već lakše dišu. Sada su  nomadi u svome dvorištu: u desnom uglu smješteni u dobivenom kontejneru, a lijevo nasuprot  sličnog  oblika vidljivog na mnogo mjesta po Petrinji, na popodnevnom suncu  žuti se i sjaji nova drvena kućica s potkrovljem,  u postupku montiranja. 

–To je donacija iz Austrije, a već ovako poludovršena pokazuje ljepotu i svrhu,  samo premalena za nas dvoje odraslih i troje djece. Sa smještajem  ćemo se morati snaći  i prilagoditi,   podijeliti prostor, nastaviti djelomično  i   nadalje koristiti kontejner, samo ga rasteretiti – smatra glavar ovog  domaćinstva. 

Otac Mirko već nekoliko noći spava u nedovršenom potkrovlju, na čijem je rubu i  mala terasa s  pogledom na zapad prema Petrinji. Završnica predstoji i u prizemlju s dominirajućim dnevnim boravkom uz kuhinjski prostor, te odvojenim higijensko-sanitarnim čvorom. Glavni ulaz u ovaj novi dom spretni Mirko je samostalno i sa svojom građom proširio drvenom terasom. 

– U ovakav skučeni prostor ne možemo staviti namještaj ni dječje krevete na kat iz oštećene zidanice, a pred useljenje nemamo ni osnovne prikladne kućanske uređaje i aparate – žali se majka Đurđica.  

Petero članova   Purgara na Slatini u Petrinji među onim je potresom stradalih obitelji kojima se nužni žurni dom osigurava iz projekta Kuća nade, kojeg vode austrijska udruga Bauern helfen Bauern iz Salzburga i Udruga Malteser Hrvatska u suradnji s Fondacijom Kuća dobrih tonova Sarajevo, Gradom Petrinja i Caritasom Sisačke biskupije.  Cilj je ovog projekta pomoći obiteljima izgradnjom drvenih kuća za dostojan privremeni smještaj, povećati njihovu kvalitetu života i socijalnu uključenost u ovim teškim vremenima, te pomoći u revitalizaciji područja pogođenog potresom. 

U ime ovih dobrotvora-donatora-humanitaraca-pomagača iz tri države koordinator gradnje je Jozo Ljubičić koji navodi kako će drvene kuće dobiti stradalnici s  područja Petrinje i Gline, seoskih naselja Pecki, Luščani, Bačuga, Hrvatski Čuntić, Prnjavor, Dragotinci, Brest, Mala Gorica, Mošćenica, Majske Poljane, Ravno Rašće…  

-Grad Petrinja se obvezao postaviti 50 betonskih temelja, na kojima će se montirati kuće uz financiranje  udruge Seljaci pomažu seljacima i  Malteškog sokola i s drvenom građom  dobavljenom preko  Fondacije iz Sarajeva. Svakom objektu osigurani su  peć za grijanje, sudoper i kuhinjski element,  kompletno namješten sanitarno-higijenski  čvor, te priključak struje. Za montažu  ovih kuća organizirana je volonterska ekipa domaćih električara, vodoinstalatera, keramičara, tesara, stolara i drugih struka, i oni u tjedan dana majstorski i propisno obave sve svoje poslove – veli J. Ljubičić. 

Za ovu priču upravo  smo ga zatekli u radnom dogovoru  s električarom Zdravkom Matijevićem iz Nove Drenčine. 

Udruga Bauern helfen bauern pamti se u našem kraju kao  znati  donator ovakvih malih objekata još iz ratnog i poratnog  vremena Petrinje. Osnivači udruge Aleksander i Doraja Eberle, iz  visokog austrijskog staleža, već su 1992. počeli i kasnije poslije Oluje  slične montažne drvene kući gradili u neokupiranom petrinjskom Pokuplju i po oslobođenoj  Banovini. U našem ih je okolišu podignuto preko 100, a do sada ukupno na području Petrinje, Odžaka, Banja Luke i Srebrenice više od 1200 sličnih. 

– Od onih ratnih  i poratnih od prije 30-tak godina  još ih je uvijek desetak upotrebljivo ili čak useljeno, a onima na izdignutim prozračnim temeljima  procjenjujem vijek trajanja  50 godina.  Među takvim i sada korištenim i dobro služećim  je  drvena kuća davno sagrađena uz franjevački samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog u   Hrvatskom Čuntiću, a u njoj je  poslije potresa smještaj tamošnjeg župnika, patera Petra Žagara – zanimljivost iz prošlosti i sadašnju aktualnost s terena doznajemo  od Joze  Ljubičića.