Autor:Miroslav Šantek
Đole je u svojoj pjesmi mislio na sasvim nešto drugo. Ja sam obećao sam sebi da više neću odlaziti do središta Petrinje i snimati ruševine i nestanak onog grada kakvog sam poznavao. Previše je to depresivno i vrlo lako može utjecati na čovjekovo raspoloženje i psihu. Međutim, upravo je u tijeku uništavanje ostataka nečijih životnih uspomena koje su nestale u brdima bezlične šute nastale od stambenih zgrada na početku petrinjske Gajeve. Prizor izgleda kao da je izvršeno teško bombardiranje. Na zidu sobe koja je ostala živa kad su bageri zaspali do idućeg jutra kad će ju uništiti je plakat s anđelom. Obećo sam, al jebeš ga…
