motiv vremena

na prašnjavoj dasci
podno stola
skupljene u stari zavežljaj
hlape tvoje stare cipele
još nijemo pričaju
o stazama vjetra
koje smo odavno prošli
pogledom podragam mladost
koju nevješto skrivaju
pa pogled krišom
sakrijem u još jednu novu suzu
njome ti pričam u tišini
usne se pomiču da izuste
no iz njih tek izađe
dah usamljenog života
koji se spremam napustiti
iznad stola..izvan kuće
tvoje me čekanje zove
prije no što pođem
znaš..ulaštit ću cipele
kako bi ih ti tako čiste
mogao preda mnom obući
u tom saginjanju čeka radost
naše neispričane priče
tvoja ruka da me čvrsto primi
i zadnje ćemo polje cvijeća
zajedno prehodati

Boba