Dobro jutro Petrinjo! Tri vozača najmodernijih kamiona-kipera prenoćila su na bivšem autobusnom kolodvoru

Autor:Antun Petračić Toto

Gdje ste noćas, od ponedjeljka na današnji utorak, prespavali?  Pitamo još i kako?, koliko?, mirno? nemirno?, čvrsto? sanjajući?, na poslu?, dežurstvu?… 

Vjerujemo da   je većina proteklu noć, unatoč povremenoj „buci“ iz podzemlja,  provela u krevetu, na čvrstom ležištu,  sobnom, kuhinjskom, podrumskom, prizemnom ili katnom odmorištu… ma gdje se nalazio – u kontejneru, kući sa zelenom i žuto-narančastom naljepnicom, u potresnom zlu možda i u nesigurnom načetom domu s crvenom statičarskom oznakom. 

Ne znamo pojedinačno odgovore na  sva ova pitanja, ali pouzdano  znamo da su tri muškarca ovu noć u Petrinji prespavala u kabinama svojih moćnih kamiona-kipera, od jučer popodne parkiranih uz rub velikog platoa bivšeg autobusnog kolodvora.  

U smiraj  sunčanog  proljetnog dana, a toplog kao ljetnog, tu   smo  primijetili  velika vozila, a još više zapazili  njihovu gotovo milimetarsku usklađenost  ravnine i jednaki razmak između  dvaju istih volvoa i  trećeg sličnog  dafa.  Kao da su posloženi „vaservagom“,  a nisu!

– To su dva brata i njihov ujak – našalili su se uvježbani vozači ovih grdosija dugačkih zamalo 20 metara, nosivosti 25 tona rasutog tereta, svaki jakosti  460 konjskih snaga, s motorima najnovije europske klase, najsuvremenijim  uređajima i tehničkom opremom.  

Uzalud sve takva tehnika kada je  primorana zastati, jer  prometni propisi nalažu  vozačima  nakon devet sati vožnje obaveznu stanku  s odmorom  narednih 9 do 11 sati. 

Ovakva pravila primorala su trojicu šofera na noćenje u Petrinji, prvo takvo njihovo u našem gradu. 

– Tijekom ponedjeljka iz okolice Karlovca dovozili smo šljunak za nasipanje nedalekog gradilištu u susjednoj ulici, a zbog zabrane vožnje poslije  neprekidnih 9 sati, sada smo ovdje našli mjesto za noćenje  –  kažu vozači Aleksandar, Radovan i Željko.  

Oni su iz Banja Luke i s urednim radnim  dozvolama klasični radnici iz BiH na radu u EU. Zaposlenici su zagrebačke transportne tvrtke, posao  im je od ponedjeljka do petka, svaki vikend provode  kod svojih kuća, a tada su ovi veliki  kamioni parkirani u središtu firme u Rugvici kraj Zagreba.

Od trojice muškaraca sa šoferskim  iskustvom po Hrvatskoj, ali i špedicije u velikom dijelu Europe, doznajemo  kako oni prevoze samo rasuti teret, a najviše žitarice – najčešće kukuruz, pšenicu, suncokret, čime su osobito bogate Mađarska, Slovačka, Poljska… 

Prijevoz ovakve i slične robe  po Europi već je rutina  za trojicu noćašnjih „spavača“ u Petrinji. Ranom zorom novog dana krevete u svojim kabinama zamijenili  su opet  volanima  i s bivšeg bus kolodovora  otišli već u 5 sati.  Na mobitele su dobili dnevne upute odakle će, kamo  i kakav teret prevoziti ovog utorka. 

Aleksandar, Radovan i Željko ponovo će pri kraju dana naći neko novo parkiralište za noćni odmor  nakon zakonom propisanih provedenih  neprekidnih  9 sati za volanom. 

Ovakvo opasno, stresno, zahtjevno i nimalo jednostavno vozačko zanimanje svakodnevna je rutina ovih cestovnih nomada, uhodana navika i tri muškarca minule  noći  prespavane  u Petrinji.