Guslač na krovu

Autor:Miroslav Šantek

Ivan Slanec svoje umirovljeničke dane provodi u svojoj kući u Maloj Gorici. Ivan je starosjedilac, a kuća je drvena,. Jedna od onih remek djela što su davni majstori gradili po selima i koja je izdržala nedavnu trešnju vraga ispod zemlje. Smješten u ulici koja vodi prema donjem dijelu sela, uvijek nebranjenom od Kupe kad nabuja i preko puta kuće u kojoj je do potresa stajao stari vatrogasni dom i trgovina koja je bila najvažniji objekt u selu. Bez te trgovine nema života. Ni kruha ni cigara, a bogami ni pive s društvom ispred njenih vrata. Taj dućan je bio jedini društveni objekt, a raspukao se nepovratno od posljedica potresa. Ljudi su ostali bez opskrbe hranom i bez mjesta za druženje, a onda su gradske službe uklonile ruševine. Ivana i ostalu ekipu je uhvatila tjeskoba i nemir. Mislili su da kad već u Zagrebu nisu zazidali ni dvije cigle u godinu dana, u Petrinji i cijeloj Baniji također ništa, tko bi išta gradio u nekom selu i prije potresa prilično zaboravljenom i od države i od gradskih vlasti jer ovi ljudi ni u 21 stoljeću na manje od sata vožnje do Banskih dvora nemaju vodovod, a kanalizacija je u domeni znanstvene fantastike.

Život je postao puno lošiji. Trebalo se odvesti sve do Petrinje po namirnice, druženje ljudi je zamrlo i činilo se da se dugogodišnje depresivno razdobje sprema. A onda, jednog dana su se pojavili neki ljudi koji su počeli ubadati šipke u zemlju, a govorii su da popravljaju tlo. Nikom nije bilo jasno što to rade, dok se nije pojavio petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović i sastao se ovdje s austrijskim dobrotvorima koji su obećali da će ovdašnjim ljudima izgraditi novu zgradu, a Grad Petrinja će napraviti temelje. Rukovali se i razišli. A onda je odjednom došla teška mehanizacija. Kamioni puni betona svojim cijevima su izbacili tone betona koji su na postavljeno željezo radili temelje. Svi po selu se čude ovome. Vrlo brzo ovi ljudi će dobiti modernu zgradu sa prostorijama za druženje, vatrogasno spremište i naravno – novu trgovinu. I Dumbović je došao vidjeti radove s kojima je jako zadovoljan. Podsjetio je da je Grad sa Županijom zajednički asfaltirao donju cestu kraj Kupe i da planira ovdje još izgraditi dječje igralište.

I Ivan je iznio svoju rakijicu i počastio ljude, a kad ga je novinarka pitala što misli o svemu ovome, on reče da je iznenađen i da se jako raduje ponovnom otvorenju trgovine. Za Dumbovića kaže da još ništa nije slagao. Što im je obećao to je i ispunio. Teške kapi s neba su počele udarati o objektive i mikrofone, pa se TV ekipa žurno sklonila od pljuska, a na toj kišnoj zavjesi Ivo mi reče da je Mala Gorica krasno mjesto i da ima svoja zanimljiva mjesta i mnogima nepoznate priče. Kaže da su se i ovdje snimali neki kadrovi američkog mjuzikla Guslač na krovu davne 1971. Ja sam znao da se nešto snimalo oko Lekenika, ali ovaj zanimjiv podatak doista prvi put čujem. Teški pljusak nas je rastavio, ali kad uskoro naprave novi društveni dom u toj Maloj Gorici, možda ovdašnji ljudi uz pivo ispričaju i druge zanimljive priče koje ovo selo krije.