Autor: Marjan Gašljević
Baveći se hrvatskom političkom scenom uvijek sam se znao zapitati kako i zašto naša politička regija nema nikada obilježja minimuma političke samostalnosti. Jednostavno sam zavidio i zavidim Zadranima, Karlovčanima, Slavoncima i Podravcima. Oduvijek su, u ovo kratko vrijeme državne samostalnosti, nekako bili „svoji“. Divim se, primjerice, Zadru. Promatram taj grad i njegovu okolicu kako se razvija i raste. I oni i ostale pobrojane regije uvijek su imale čopore „jakih“ ministara i uvijek su prednjačile u razvojnim projektima. Mi, u stvarnosti, nismo imali čak niti poštenu aferu. Sve nešto sitno kakanje.
Nije da nismo u svoje neko vrijeme imali političare koji su kotirali vrlo visoko. Ti su se, međutim, brinuli samo o sebi ne trudeći se stvoriti političku bazu s kojom bi kotirali na razini Države. I oni, kada su „padali“, ostavljali su iza sebe čopore političkih zgubidana s kojim su mogle manipulirati i spremačice s Markova trga. Uvijek se iz Siska pitalo one „gore“ za svoje mišljenje.
Sisačko-moslavačka županija imala je krimen još iz Domovinskog rata kada ju je crta bojišnice dijelila na dva dijela. Bila je to crta koja je branila i obranila središnju Hrvatsku. I ta crta i njezin značaj nisu dali nimalo značaja ovom području jer se i tada za svaku sitnicu hrlilo u Zagreb po svoje mišljenje a naša posebnost ranih devedesetih bili su famozni „BBB“ koji ni tada nisu mogli skupa.
Osobno sam svojevreno slučajno nazočio kadroviranju jednog „pokojnog“ političara koji je raspoređivao snage u Sisku. O Sisku je znao samo toliko da se moglo dobro nakrkati kada bi došao suditi neku nogometnu utakmicu onog kratkog prvoligaškog nogometnog vremena. Naši domaći skrušeno su šutjeli dok je on komandirao. Odgovorila mu je samo jedna gospođa, kandidatkinja rekavši: „Od toga nema ništa. Ja vam mogu glumiti tulipana ali ta ideja je propala i prije nego smo je započeli.“ Naravno, propala je ideja a propao je i ministar.
Osobno sam mišljenja da je, prvenstveno HDZ, na ovim izborima od gotovine napravio veresiju. Opet su kadrovirali neki drugi ljudi koji niti poznaju Sisak a niti ljude u Sisku. HDZ u Sisku i u SMŽ ima još iz onih vremena spomenute „crte“ jaku bazu sve više ruiniranu pojedincima koji si misle da u toj bazi postoje samo oni i nitko drugi. Oni su „viđeni“ i „prepoznati“ i samo oni mogu upravljati graom i županijom. Po toj teoriji mogli su, komotno, za kandidata staviti i notornog Ćanu kojeg poznaju svi. Uvjeren sam da bi za čelnika Županije pokupio dovoljno za prolazak u prvom krugu. Bili ili ne bili na tzv. koalicijskim mjestima za Ćanu bi glasovali i oni koji se ovako šlepaju na imenu HDZ-a.
Kazati će mnogi da su liste HDZ-a dobile izbore. Jesu. Ali da bi imale imalo vlasti skupo će je platiti pickzibnerima koji su uletjeli na mala vrata a oni s njihove liste za koje, često, ni mama im neće glasati usput odbivši i ono nešto HDZ-ovaca kojima smeta što je sisački HDZ nekoliko stalno istih ljudi, su dobili svoje a sve što kapne „uber“ nije na odmet.
Fenomen je i SDP koji je tu gdje jest na najboljem putu ka svom nestanku. Na gradskoj razini njegova snaga je ekvivalent interesa a fenomen je na razini Županije gdje, praktično, ne postoji a osvaja solidan broj glasova. To su glasovi onih koji imaju građansku svijest izlaska na izbore ali nemaju koga birati. Građani koji nemaju osobnih interesa a njihova je jedina pobuda boljitak zajednice.
Zanimljivost ovih izbora je i činjennica samostalne kandidature još uvijek aktualnog župana Žinića koji je tako osamljen i usamljen dobio minoran broj glasova. Pregazili su ga za „kurčevo zdravlje“ pokazujući upravo ono što sam naprijed napisao da mi, na žalost, nemamo ljude za stvaranje već obrnuto. Bilo je zanimljivo gledati upravo Žinića na svom predizbornom štandu postavljenom točno nasuprot štanda njegove bivše stranke. Nekako tužan stajao je ispred štanda i promatrao taj nasuprotni. I sam u arhivi imam stotine fotografija likova kako „plaze po njemu“ a danas su na tom suprotnom štandu pljuckajući po njemu. A on ih je stvorio. Uhljebio ih je i dao im nekakav politički dignitet.
To je, jednostavno, kontunitet naše lokalne politike a sve dok nas budu birali iz Zagreba tako će dolaziti i odlaziti „moćni“.
Tko će biti gradonačelnica Siska za dvije nedjelje nekako i nije toliko bitno. Jasno je da je doktorica Josić ono glasova koje je dobila prikupila sama. Ono sitnih glodavaca koje se šlepa u njezinoj sjeni solo su igrači bitni samo sami sebi i svom interesu koji će je, ako bude trebalo, utopiti u kapi vode što su itekako dokazali svojim dosadašnjim, uglavnom gubitničkim i konvertitskim djelovanjem. Čast izuzecima kojima nije na čast kada se nalaze s kim se nalaze.
Nešto čuđenja ali i jaka poruka je izborni rezultat neovisnih kandidata koji su, ne samo u Sisku, pokupili solidan broj glasova obzirom na svoju logistiku i mogućnosti pristupa javnosti. U Glini su, primjerice, u drugom krugu dva neovisna kandidata što jako odudara od sastava općinskog vijeća a pokazuje da su imena itekako važna glasačima i da su oni koji su izašli na izbore itekako čitali i analizirali sastave lista. Za nadati se je samo da neće podlijeći „zovu“ slasti vlasti te uletjeti u neke političke aranžmane koji će ih pospremiti u političku roportarnicu i prije nego su počeli.
Praktički malo je skupština i vijeća koje će se moći konstituirati a da se ne sklopi neki trgovački dil, a da li će netko, prvenstveno, od tih nezavisnih imati „muda“ i kazati „ne“ i po cijenu novih izbora ostaje nam da vidimo a njima nada da glasači „kratko“ pamte u što nekako sve manje vjerujem.