Cigla na ciglu, do nove kuće: Obitelj Tadić uređuje gradilište budućeg doma u Mažuranićevoj ulici

Novinar Antun Petračić

 Najteže stradale u potresima 28. i 29. lanjskog prosinca, onih iz kuća, zgrada  i stanova s crvenom oznakom, a to znači neuporabljivih, opasnih za stanovanje i neminovnih za  rušenje,  čeka dugo i neizvjesno vrijeme ponovnog normalnog stambenog zbrinjavanja. 

Od čovjeka do čovjeka, obitelji do obitelji, različite su životne sudbine nastale u onih kratkih sekundi silovite trešnje, a dugoročnih katastrofalnih posljedica.  Svatko po svome, različito i drugačije, nitko po istome ni jednako, sada se postepeno rješavaju najvažnija stambeno – životna pitanja.  

Svaka priča  sa svojim je sadržajem,  a ova naša izdvaja  se  o obitelji Tadić, koja  u Ulici Ivana Mažuranića priprema  izgradnju  svoje kuće. Sudbina  im je  odredila posebnost. 

Prije par godina Mario i Renata Tadić u nekada zvanoj Kolodvorskoj ulici kupili su ostatke dugovječne zidanice stare petrinjske obitelji Jakopović. Ugovor o prodaji  potpisan je s nasljednicom čak u SAD-u Jasnom Križanec, a  čekajući  početak gradnje,  Tadićima je potres iznenada  „donio“ pravu moru: vlasnici su parcele, ali na toj adresi nisu stanovali  i  nemaju  pravo financiranja od  države i lokalne zajednice. 

– Podnosili smo službene zahtjeve za pomoć, ali sve je odbijeno. Tako smo primorani  na traženje kredita i samostalnu vlastitu gradnju – kažu mladi roditelji.  

Mario i Renata i njihova djeca Marcel i Erika  u Ulici Đure Pukeca zajedno su u  domaćinstvu  Marijevih roditelja. S drugog kraja Petrinje često dolaze u Mažuranićevu na uređenje  svoga gradilišta, prvenstveno čišćenje, slaganje   i čuvanje upotrebljive cigle, krčenje raslinja, odvajanja drugih ostataka uništene kuće.  

U ovom su poslu najčešće  vikendom, jer  oboje rade, Mario je  tajnik u OŠ Mate Lovraka u Petrinji,  a Renata odgojiteljica u Dječjem vrtiću u Sisku. Puno im pomažu roditelji i rodbina s obje strane. Protekle subote na gradilište su došli  Renatini tata i  mama, Anto i  Anđa Majić, pa su složno, uz  dvoje unučadi, po lijepom vremenu, odradili  podosta.  

– Po projektu Aglomeracije na gradilište je uveden vodovod, čime je riješena barem jedna velika briga, jer je stara mreža ukopana negdje ispod postojećih temelja. A poput kćerkine obitelji, i moj sin Dejan, ima sličan  slučaj  osobnog vlasništva, ali zbog ne stanovanja na adresi  nema  pravo na  pomoć u izgradnji svoga doma   –  veli  njihov otac  Anto Majić,  tehnički direktor gradskog poduzeća Privreda. 

Tadići vjeruju u sebe i sigurni su kako će im stalna adresa  novog doma biti u Ulici Ivana Mažuranića br. 8. Potres  je ubrzao  životnu nakanu ove obitelji.