Trešnje iz našeg kvarta

Autor: Marjan Gašljević

I dok se država na različite načine „bori“ s hrvatskim malim poduzetnicima (i s onim većim i najvećima) u našem kvartu pokrenut je mali, baš mali, mali poduzetnički biznis. Naš kvart Zibel sigurno je najljepši sisački kvart prepun zelenila. To zelenilo čine mnogobrojne okućnice obiteljskih kuća oko kojih je zasađeno različito voće tako da od ranog proljeća do kasne jeseni uvijek ima nešto za ubrati. Između tih mnogobrojnih malih uličica uz koje su naredane lijepe obiteljske kuće s tim beskonačnim zelenilom koje se nadovezuje nalazi se nekoliko „otoka“ stambenih zgrada. Oni koji su kasnih sedamdesetih projektirali i gradili te zgrade zbiljski su bili „zeleni“ jer su zgrade uklopili u more nasada s dječjim igralištima i travnatim površinama tako da se je sve uklopilo u jednu bogatu zelenu oazu koju oivčuje Kupa dajući joj dodatni štih. 

U našem dijelu kvarta, popularnom Kokingradu, raduje činjenica da to zelenilo pruža užitak igre mnogobrojnim malcima radi kojih, ovdje, molim vozače da, posebno Cesarčevom, skinu nogu s gasa. E, ti malci od 7 do desetak godina prošle su godine razradili ideju pa su, kako je koje voće sazrijevalo, isto to voće brali i „prodavali“ od vrata do vrata. Zibel, u stvari, nije samo zeleni kvart. Zibel je i kvart dobrih i dragih ljudi o čemu govori činjenica da su isti ti ljudi tim malcima dopuštali da u njihovim dvorištima beru trešnje, jabuke, šljive, kruške koje su oni onda prodavali. Isti ti odrasli prepuni empatije prema djeci i njihovoj ideji susretljivo su pomagali u ubiranju plodova pazeći na njih dok su se penjali po stablima ili postavljenim ljestvama. Ekipa od njih 10 – 12 malaca od te svoje prodaje prikupila je dovoljno novca da su napravili dvije fešte za koje su kupili voćne sokove i pizze za djecu koja su brala voće ali i one koji su se zatekli. 

I ove godine zacrvenjele su prve trešnje na Zibelu. Kako to dolikuje pravim Hrvatima i ove godine malci su krenuli u pripreme branja i prodaje trešanja, međutim, posvađali su se, naravno kako rekoh kako to dolikuje našem mentalitetu kada te nešto dobro krene. I danas imamo dvije grupice, mušku i žensku, koja kreće u biznis. Lokacije na kojima se bere su najstroža poslovna tajna. Izviđa se od uličice do uličice, od dvorišta do dvorišta. Moji su unuci, eto, u suprostavljenim taborima male trešnjeve mafije pa sam večeras prisustvovao „ispipavanju“ poslovnih tajni, prijetnjama i ucjenama. 

Da se radi o ozbiljnom biznisu svjedoče i „reklame“ zalijepljene na ulaznim vratima zgrada (fotografija u naslovnici). 

Dakle, nisu trešnje iz Tugara, najslađe trešnje na svijetu – tugarke ali ni ove zibelske nimalo ne zaostaju. Tugarke imaju svoju prekrasnu priču koju je nemoguće nadmašiti kao i njihovu slatkoću koja proizilazi, prema legendi, iz duše sestre Tuge koja se sklonila u stablo upravo prekrasne rascvale trešnje. 

Tako, opetovano molim, skinite nogu s gasa kad vozite zibelskim ulicma (i svim sisačkim) a ako naiđete na malce koji će Vam ponuditi trešnje kupite ih. Slatke su i jeftine, možete se čak i cjenkati a na količinu dobijete popust i ne morate se bojati fiskalizacije i inspektora Mikulića jer se on trenutno bavi s veprovinom.