tebi pišem
moja ljubljena
i dok pišem zaboravljam
koliko nam je godina
jer kako kažu..
..godine su samo broj
mi smo ih pune košare napunili
i dok ti pišem voljena
zaboravljam vrijeme i svijet
sve što nas okružuje
kupam se u otajstvu tvoje prisutnosti
vječno zaljubljen
u to prekrasno čudo
što zove se tvojim očima
noć me preslaguje
posprema detalje
u riznicu brižno čuvanoga blaga
u njemu si ti
stalno uspavana mojim pozivom
na ljubav
dok ti pišem jedina
cure naše slike niz dlanove
sa priznanjem da kroz ljubav
rastemo i starimo
bezrazložno uspijevajući
zaustaviti protok vremena u žilama
u njima još sve kipi
zaboravljam prostor
njega ionako nema
od kada si se položila u moj svijet
zaboravljam sve što imam
jedino tebe ne zaboravljam
nikada
tebi pišem
ne znajući kako bih te više nazvao
sva sam ti imena ljubavi dao
ti znaš da pisma odavno ne putuju
starim kočijama
ili poštom
u kojoj se neoprezom zagube
ali znaš
sve što sam ti htio napisati i reći
da duboko u sebi nosim taj gen
korijen našeg mahnitog svemira
i znam..
čitaš me
iako neispisan
u tebi sam sav pročitan
Boba