Autor: Marjan Gašljević
Danas, dan poslije lokalnih izbora, kada znamo tko će zasjesti na stolice župana, gradonačelnika i načelnika ostaje nam samo to saznanje poslije napornih larmanja, hvalisanja, laži, difamiranja i obećanja te nekoliko dana koji slijede u kojima ćemo morati izdržati likovanje tih likova koji su uzeli fotelje koje su tako žarko željeli.
Kako rekoh izbore je obilježila nikad „ružnija“ kampanja ali i izuzetno mala izlaznost birača. Koga, u principu, briga za izlaznost i ako su ovi izbori pokazali da u hrvatskoj političkoj bari ipak ima daška demokracije. Taj dašak najbolje se može vidjeti u malim sredinama gdje je stranačka mašinerija „zaglavila u blatu“ vlastite dotadašnje neučinkovitosti i svega onog drugog što obilježava hrvatsku politiku.
Kako se je puno ranije prije samih izbora znalo da će „svi biti pobjednici“ nitko nije iznenađen napuhavanjem stranačkih čelnika. I opet ta napuhavanja su nepovratno bezobrazna i bezobzirna spram ono malo birača koji su izašli na izbore i glasovali kao da su usmjerena da i tom malo odvrate od izlaska na birališta u nekim novim izborima. U tim likovanjima i rezultat od desetak posto je „pobjeda“ a s brojevima se manipulira u toj mjeri da se licitiraju samo „dobre brojke“. Političke protivnike koji su „uzeli“ neku fotelju neumorno se vrijeđa uz zaborav da su, u konačnici, te ljude ipak izabrali neki građani na koje se spuštaju te uvrede. No, u hrvatskoj političkoj bari sve je to normalno. Normalno je da „svoje“ građane vrijeđaju i ponižavaju političke elite spuštajući ih do razine „stoke sitnog zuba“.
Premijer se, primjerice, zgraža nad statusom kojeg je svojevremeno napisao novoizabrani dogradonačelnik Splita, „slučajno“ je njegova Stranka izgubila taj grad, a istovremeno mu je normalno da župan bude osoba koja se javno hvali podmetanjem požara. Da apsurd bude veći u istoj toj županiji, ne tako davno, osuđen je zbog podmetanja požara i umro u zatvoru u neobičnim okolnostima mladić dokazano psihički bolestan. Svakako da se radi o ružnom i neprihvatljivom izljevu mržnje prema osobama druge nacionalnosti i vjere. I dok osuđuje ovog političkog protivnika zaboravlja „svoje“ ljude koji su mnogi baš na sličnim izjavama izgradili svoj politički backgraund. Koliko smo, u stvari, različitih bitangi – prevaranata, plagijatora, sitnih i krupnih lopina zaokružili na ovim izborima zahvaljujući upravo čelnicima stranaka koji su ih, bez jebemti, stavili u „opticaj“.
U konačnici igre brojki su neumitne. Sve te „kolosalne“ pobjede imaju i jednu i drugu stranu medalje. Kako rekoh u mnogim malim sredinama ali i nekoliko većih birači su pokazali da žele promjene. „Bardovi“ velikih stranaka su popušili izbore pred mladim, neovisnim kandidatima. A tih primjera je mnogo i kada bi se pozbrajali svi rezultati i stavili u omjere izlaznosti od tih „kolosalnih“ rezultata ostaju brojke s kojima bi se, prvenstveno velike stranke, trebala ozbiljno pozabaviti ako imalo misle o svom opstanku i budućnosti.
I prije početka kampanje pisao sam „Kako od gotovog napraviti veresiju“. I upravo na taj način s „veresijom“ završili su izbori u Sisku i SMŽ. Danas, dan poslije, pitam se da li „mentor“ zbilja toliko ne poznaje ljude ovog područja ili je išao s namjerom. U svakom slučaju rezultati su „kolosalni“.
S druge, pak, strane rezultat izbora u Zagrebu je vrlo znakovit ali dugoročne posljedice zagrebačkog rezultata će se pokazati tek krajem mandata kada se budu zbrajali prvi upravljački rezultati. Na pobjednicima zagrebačkih izbora ogromna je odgovornost i to ne samo za Grad već, na neki način, i za budućnost političke scene u Hrvatskoj. Očito je da građani traže, pa i svojim neizlaskom na izbore, promjene. Ovaj puta nisu glasovali „protiv“ već „za“, za promjene i za nove ljude s kojima očekuju i nove ideje.Da je tako svjedoće, recimo, pobjede HDZ-a u Varaždinskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji za koje nisu zaslužni stranački „mentori“ već nova lica suprostavljena političkim veteranima čije su njuške dopizdile njihovim sredinama.
Zanimljivi su i rezultati u Istarskoj županiji iz kojih se jasno može iščitati da je lokalna politika koju sve vrijeme gura IDS „potrošena“. I to je pokazatelj da se hrvatske politike moraju mijenjati jer hrvatska je, htjeli mi to priznati ili ne, samo mali dijelić europskog globalnog sela u kojem nema mjesta soliranju.
Do nekih narednih izbora, izgleda, prostaje dosta vremena koje daje prostora da se hrvatska politička bara koliko – toliko razbistri. Lijevi politički spektar ima izuzetno mnogo prostora za unutrašnje popunjavanje rupa za razliku od desnog političkog spektra koji je prenapućen. Mnoge „male“, nekad i „velike“ stranke ili su nestale s političke scene ili drže glavu nad vodom zahvaljući „milosti“ većih koju su, valjda, konačno shvatili da ako je neko „prošlost“ da ga, jednostavno, ostave da to i bude. Da, ali i to je dio političkog sazrijevanja koje može koštati i opstanka.