Morska vila na obali Kupe

Autor:Miroslav Šantek

DALEKU OBALU sam gledao uživo davno. U čuvenoj dvorani PAUK u sklopu studentskog doma na Savi u Zagrebu. Natiskalo se tamo par tisuća ljudi, atmosfera je bila mladenački usijana i vruća uz pivo i dim, a taj splitski band na početku puta i sjajne diskografske i koncertne karijere. Te večeri nisu mogli ni pomisliti da će neke njihove buduće pjesme znati baš svako u Hrvatskoj. Prošlo je od te večeri nekoliko desetljeća, band se vremenom raspao, pa se ovih dana ponovo okuplja, a usred bijela dana jedan dječak u ruci drži električnu gitaru čije pojačalo lagano zuji. Prste je postavio u položaj C-dura i ogledava se oko sebe. Njegovi mali prijatelji glazbenici su također spremni. Posložili su se na otvorenu pozornicu između dva sisačka kafića na obali Kupe, službeno bi rekli, preko puta Holandske kuće i čekaju da njihov učitelj Miro Dimić da znak da započne svirka koju nestrpljivo čekaju njihovi roditelji opremljeni spremnim mobitelima za snimanje tog događaja.

SJEDIM ZA STOLOM kafića. Konobar je zaboravio na mene i kava nije stigla, ali nema veze. Lijep prizor donosi špalir zgodnih Siščanki što šetaju uz Kupu pored nepomičnih Matoša i Striegla, terase su prepune, ljudi se jednostavno žele družiti nakon sve te iscrpljujuće korona spike koja već preko godinu dana iskače iz paštete. U boljem društvu za stolom se nisam mogao naći. Sve su to ljudi koji su oboljeli od neizlječive bolesti. Kao djeca su zaraženi virusom za koje nema cjepiva. Rock teče njihovim žilama i neprestano cirkulira organizmom. Jedan je Toni Janković – poznati pjevač Divljih jagoda, drugi je Srđan Jug, poznati rock pjevač, a treći je rješavao gitarističke probleme na ploči Jure stublića i grupe Fim – Robert Krkač. Ovi momci su nestrpljivi. Korona je zabranama nastupa ugrozila njihovu egzistenciju, posjednji koncert su održali prije godinu dana i jako se vesele današnjem nastupu pred sisačkom publikom. A onda je krenula svirka. Basista Daleke obale,Boris Hrepić – Hrepa se uhvatio mikrofona, rekao da slučajno zna tekst pjesme koju će otpjevati uz pozadinsku glazbu koju izvode mali polaznici pop rock škole i tako se je Morska vila, Daleke obale začula na obali Kupe. Klinci sviraju dobro ovaj sad već evergreen hrvatskog rocka, a gitarsku solažu je “odradio” Krkač. Nagrađeni su velikim pljeskom, a onda su za kraj ovog malog predstavljanja odbubnjali nespisanu bubnjarsku himnu, pjesmu “We Will Rock You” grupe Queen.

MIRO DIMIĆ, glazbenik, bubnjar i voditelj Poprock škole je zadovoljan njihovim nastupom. Kaže da je sretan što je napokon prekinuta tišina i učmalost koju su donijele loše stvari – koronavirus i potres i da se zvuk rocka mogao čuti uživo. Hrepa je ove mlade sisačke rock snage i snimio i zabilježio za emisiju “Mikrofonac” dječji program za koju su zainteresirane mnoge domaće TV kuće, čak i u susjednoj Crnoj Gori, a kadrovi i svirka malih Siščana je zabilježena na površini Kupe na brodu i ovim nastupom na obali, tako da se “Kupska vila”doista ukazala publici. Dimić je zadovoljan i odazivom lokalne djece za učenjem sviranja gitara i bubnjeva i smatra da rock nikad neće umrijeti. Pogotovo dok je djece koja se navuku na njega i nepovratno u sebe unesu taj virus. Slušajući ovog čovjeka i slušajući male gazbenike kako praše rock, na pamet neizostavno dođu misli kako bi sam Sisak mogao i kulturno i financijski profitirati od ove ekipe koja je u stvarnosti dosta nepoznata i zakinuta. Oni iza sebe imaju nastupe u kolijevci bluesa u Americi, a malo ljudi iz Hrvatske se može pohvaliti da su stupii na binu u Memphisu i zasvirali tamošnjim ljudima koje ne možete prevariti. Oni odmah shvate znate li svirati ili ne. U svakom slučaju ozbiljna financijska, medijska i gradsko – županijska podrška bi od Siska s njima napravila nadaleko poznat grad.

4 TOWNERSI za kraj ili početak priče. Sasvim je svejedno. Ovaj band okupljen od već spomenutih iskusnih gazbenika je žestoka podrška Poprock školi i boljih učitelja od njih jednostavno nema. Pregršt dobre zabave, žestoke svirke i besmrtnih pjesama su i ovog puta isporučili publici koja je dobila priliku kakvu ne možete doživjeti ni u velikim svjetskim metropolama. Sjednete na terasu kafića, pijuckate kavu s društvom, a za glazbenu pozadinu se brinu provjereni maheri koji ne falšaju, koji znaju zanat i koji žive ono što pjevaju. Za šaku dolara ili u ovom slučaju kuna.