Ples među ruševinama

Autor:Miroslav Šantek

ULICA NE LIČI na sebe. Još donedavno je bila jedna od žila kucavica središta Petrinje. Prolazilo se ovuda u ljekoviti hlad i mir parka, kupovalo se meso i vino, hitalo do “općine” ili prema crkvi. Dio je to Trga dr. Franje Tuđmana na kojem je ostalo još par zgrada, a i njih čeka ruševna sudbina. Prizor je očajan. Sve je razrušeno, razvaljeno, gomile šute, prašine, kamenja, porušenih snova i života i veliko željezno čudovište koje je svom težinom zasjelo na ostatke stare velike kuće. Nikome ni kraj pameti nije bilo da će se ispred tih ruševina pojaviti skupina mladih. Obučeni su u crno, vrlo su vitki, pokretljivi i uvježbani. Šire ruke, vježbaju plesne pokrete, a ne ustručavaju se zalegnuti na prašnjavo tlo izvodeći plesnu točku. Njihova odjeća će dobro zapamtiti petrinjsku potresnu prašinu.


TEHNIČAR PIJE PIVO u hladu borova parka ispred ulaza u crkvu sv. Lovre. Na majici ima oznake Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Postavio je razglas i zvučnike i spreman je za nastup koji se očekuje na asfaltnoj površini ispred crkvenih stepenica. Pokušavamo razgovarati s nekim od izvođača i osoblja i brzo shvaćamo da se oko nas nalaze Francuzi. Oni ne znaju da su njihovi preci prije par stoljeća napravili ovaj park, a stoljetne lipe iznad nas su još uvijek živući dokaz njihovog prisustva u Petrinji. Na mješavini hrvatsko – francusko – engeskog jezika saznajemo da u ovoj skupini mladih Francuza pleše i jedna Hrvatica koja je nakon probe posvetila pet minuta medijima.


ATINA TANOVIĆ, crnokosa članica baletne skupine HNK u Zagrebu provela je sa kolegom Drew Benjamin Jacksonom šest tjedana u Francuskoj gdje je radila s tamošnjim plesačima na šest koerografija koje su sve dio nastupa koji će se održati u Petrinji i veli da joj je drago što će nastupiti u ovom napaćenom gradu i pokušati malo opustiti građane. Radi se o 30 – minutnom nastupu suradnje urbanog pokreta Francuskog instituta u Hrvatskoj i HNK iz Zagreba. Osam mladih plesača čine GUID (Urbanu grupu plesne intervencije) s namjerom da idu ususret publici kako bi u vanjskim javnim prostorima predstavili ulomke iz repertoara djela koreografa Angelina Preljocaja.


PETRINJA NE PAMTI ovako urban nastup na javnoj površini. Ima i ona svoje plesače okupljene oko Plesnog kluba Petrinia koji “rasturaju” na plesnim podijima i donose u grad medalje s mnogih natjecanja, ali ovi ljudi plešu na neke druge ritmove. Na travu su zasjeli gledatelji, mala skupina građana koja je doista nakon strahota i patnje dobila priliku na pola sata odagnati zabrinute misli i posvetiti se nastupu mladih plesača suvremenog plesa. Za nas koji imamo iskustva uživo s koncertima grupe Laibach, ovo nam se čini nekako poznato i primamljivo. Uniformirana mladost, trenuci tišine, eksperimentalne elektronske gazbe, spoj baleta, opere i modernog plesa i očit i vidljiv velik trud i vježba francusko – hrvatskih plesnih snaga. Svakako bi trebalo ovako urbano – svjetskih nastupa trebalo biti više u Petrinji. Bio je to stvarno neočekivani rendez – vous.