Dobra vijest nije vijest

Na naslovnoj stranici stoji “PS portal.eu…Samo dobre priče”. Što bi značilo “dobra priča”? Mogla bi to biti  priča o nečemu pozitivnom ili o nečemu negativnom. Ako je priča informativna i ako je interesantna, ljudi će je pročitati i nešto naučiti. To je dobra priča. Ako priča već počne dosadno, onda nam nakon par sekundi oslabi pažnja i ljudi se prebace na drugu priču. Pogledajte sad novine, televiziju, Facebook, Tweeter, Linkedinn, Instagram ili You Tube. Zadnje vrijeme nema uopće ništa lijepo, pozitivno ili motivirajuće. Vijesti su uglavnom loše. Osim toga, štampa (pisana ili ona  na internetu) je skužila da ljudi češće čitaju loše vijesti. Da bi nakupili što više čitatelja, pišu uglavnom loše vijesti. Ako nema neka loša vijest u Hrvatskoj, onda se pojavi članak iz neke daleke zemlje gdje se dogodila kakva nesreća.  Na svijetu ima 7 milijardi ljudi koji žive u nekih 160 zemalja. Internet nas je sve zbližio pa je lako naći neku lošu vijest. Na primjer – neki šofer koji se zove Shane Navin na reliju pored planine Mount Arrowsmith na Tasmaniji poginuo je u svojoj Mazdi RX-7. Tasmanija je na kraju svijeta. Južno od Australije i još malo dalje. Da bi se tamo došlo, treba najprije 7 sati leta u Abu Dabi. Onda 4 sata čekati slijedeći let. Nakon toga 14 sati letjeti do Melbourna. Onda 3 sata čekati let za Hobart. U Hobart se dođe za 3 sata leta pa se tamo u treba iznajmiti auto i onda voziti još 150km do planine Aerosmith. Tamo mi se baš ne ide jer je stvarno daleko. Osim toga, nije me ni briga za te lokalne vijesti. Medutim, ako nema nikakvih običnih vijesti, e onda novinari pronađu neku lošu vijesticu da bi popunili stranice u novinama. 

Još malo pa će početi vrijeme krastavaca. Neće biti baš puno vijesti jer počinjle ljetna sezona. Ako se nedajbože, ne dogodi kakva katastrofa velikih razmjera, pisat će se o letećim tanjurima. Ameri su već počeli najavljivati da će uskoro objaviti tajne dokumente o letećim tajurima. Dakle, to će puniti stranice novina. Jedva se čeka da dođu kakve nove vijesti o Megan s engleskim princom Harry-jem. Ovog ljeta će im se roditi kćerka, a gadno se svađaju s engleskom kraljevskom familijom. Sve negativne i loše vijesti. To je poslastica za novinare. Na kraju svega, ako baš ništa novog nema, onda se vijesti jednostavno izmisle. Naravno da neće izmisliti neke dobre vijesti. To nitko ne čita. Izmislit će nešto lošte. Ili barem nešto što će predstaviti veliku opasnost za svijet. Može se dogoditi da će početi pisati o trećem svjetskom ratu jer je Bjelorusija prisilila avion Ryanair-a da sleti kod njih kako bi uhapsili nekog njihovog političkog protivnika. Zadnje vrijeme se isto tako priča da bi kakav asteroid udario u zemlju pa uništio 90% života. Opet loša vijest za sve nas. 

Prije nekih 40 godina je na radio Sljemenu bio program koji se zvao “U principu da”. U tom program su na šaljivi način komentirali vijesti. Jedan razgovor je tekao ovako: “Saznali smo da je Goran Mišić kupio auto. Da li je to točno?” Odgovor: “U principu da. Točno je. Ali nije auto nego bicikl. Osim toga, nije ga kupio nego ga je posudio.” Dakle, tako se izmišljaju vijesti. 

Takve stvari vjetar donosi iz Amerike. Ameri su postali šampioni u negativnim i izmišljenim vijestima. Oni to zovu “Fake news.” To je uzelo maha za vrijeme Trumpa. Sad je na vlasti ona komunjara Biden. Nova moda je da CNN izmisli neku vijest koji FOX kritizira. Onda FOX izmisli nešto pa ih CNN kritizira. Glup narod to sve konzumira i ostaje glup. To je novi Business model. FOX i CNN u međuvremenu zaraduju dolare na reklamama. Važno je da narod to gleda i da se reklame prodaju. Što više loših vijesti, više publike i više love za reklamu. U Europi su uglavnom vijesti (Dnevnik) na večer u 19 ili u 20 sati. Onda oni otpile vijesti i sve je gotovo za 20 minuta. Ameri pile te vijesti više od sat vremena a osim toga, u vijestima udaraju reklame svakih 5 minuta. 

Novine nisu više interesantne u štampanom obliku. Skoro sve novinske agencije imaju problema s prodajom štampanih izdanja. Ovdje u Holandiji su na rubu egzistencije. Prije su ljudi imali pretplatu pa su svako jutro dobivali novine. Zadnje vrijeme su te novine stavljali na hrpu da bi ih čitali za vrijeme vikenda. Kad im dođe vikend, nemaju vremena ni volje za čitanjem starih novina pa su uglavnom nepročitane završile u kontejneru za papir. Na kraju tog cirkusa ljudi odjave pretplatu za novine pa čitaju vijesti na internetu. 

I za kraj jedna dobra vijest. Pjesma Eurovizije, Eurosong koji je ove godine bio u Rotterdamu je završen. Talijani su pobijedili pa će slijedeći Eurosong biti u Italiji. Svi su sretni pa čak i onaj Holandez koji je pjevao pjesmu Broccoli. Štedljivi Holandezi su izračunali da je lijepo pobijediti ali onda nastaje problem. Treba organizirati Eurosong, a to nije jeftino. Da ne bi bankrotirali, država je platila još 20 milijuna eura ekstra pa je cijena organizacije bila 50 milijuna eura. Država je naravno, to platila od poreza koji su naplatili nama poreznim obveznicima. Dakle, ove godine sam vam ja osobno platio dio Eurosonga. Pa to je dobra vijest, zar ne?

By Marijan Jozić