Autor:Miroslav Šantek
ZARADILI DANAS nešto novca cvjećari i vlasnici kafića. Lijepo je i pomalo nestvarno nakon svih tih kovid – potresnih nesreća vidjeti svečano odjevene ljude koji u rukama nose bukete cvijeća. Ne, ne idu oni na neku svadbu, već su se uputili u srce petrinjskog kvarta Brezje gdje se nalazi petrinjski faks. Nekad su ga nazivali Pedagoška akademija, a danas Odsjek u Petrinji Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Ta zgrada je već preko pola stoljeća podsjetnik da Petrinja nije neka zabit već kako su nekad ljudi znali reći – grad učitelja i mesara, a danas više vojske i učitelja.
PRIJE NEKOLIKO godina popeo sam se ljestvama na krov zgrade. U društvu prodekana Marka Badrića koji mi je pokazivao kako izgledaju radovi na energetskoj obnovi zgrade na samom krovu. Bilo je to zanimjivo iskustvo, tih dana zgrada je zasjala novim sjajem i životom. Unutrašnjost je postala toplija, troškovi grijanja su se smanjili, ali tog dana na krovu i ispod ovog petrinjskog neba nismo mogli ni prepostaviti da će se zemlja zatresti i dobrano oštetiti unutrašnjost zgrade. Danas za nju vrijedi stara poslovica:Izvana gladac, iznutra jadac. Treba tu puno novca i rada da se sve ponovo stavi u funkciju. Radovi bi trebali početi ovog ljeta i trajati šest mjeseci. Danas se nastava održava online, a djelatnici imaju svoje urede u kontejnerima ispred zgrade. Nadaju se da će iduće godine situacija biti puno bolja i da će faks ponovo u svoju unutrašnjost pustiti – većinom studentice.
A ONE SU SE danas poslagale kao u nekoj predstavi. Na parkiralištu ispred zgrade, okružene trakama zabrane, sa publikom iza leđa i u svečanim togama došle su po svoje. Po diplomu koju su ovdje stekle još prije dvije godine, ali zbog korona situacije nije se moglo prije organizirati ovako masovni skup. Ali one su bile uporne i strpljive i danas je došao njihov dan. I gosti iz domene državne i županijske politike su došli na proslavu Dana odsjeka. Rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa, Tomislava Paljka, državnog tajnika Ministarstva znanosti i obrazovanja i dožupana SMŽ, Mihaela Jurića ugostio je dekan Siniša Opić i svi su se oni kratko prije podjele diploma obratili okupljenima. Svi se slažu u jednom da je Petrinja bila, da je i da će biti važno mjesto za obrazovanje budućih učitelja. Mjesto gdje se nauče znanja s kojima nema kompromisa jer budući učitelji i odgajatelji u svoje ruke dobivaju najvrijedniju stvar na svijetu – djecu i tu ne smije biti pogreške. Spominjali su i izgradnju budućeg studentskog doma – što i nije novina već se ta priča nekoiko godina povlači, a kad će se na prostoru nekadašnje barake (gdje bi taj dom trebao izniknuti, zaposliti domaće ljude i novac zadržati u Petrinji) pored obližnje osnovne škole Dragutina Tadijanovića zabiti prva lopata nitko ne zna. Ali i ovo su obećavajući i dobri planovi za budućnost i nastavak tardicije školstva u Petrinji. U akademskoj četvrti Brezje.
