Autor:Miroslav Šantek
BILA JE TO očajna zima. Nikad gora. S dosadnim virusom i katastrofalnim potresom. Petrinja je patila. Razvaljena, srušena, uplašena, po zlu koje ju je snašlo poznata po cijelom svijetu. Građani su spašavali glavu na ramenima, svoju djecu, obitelji, pokušavali popraviti veliku štetu. Mnogi su napustili grad a tisuće ljudi sa svih strana svijeta je pohrlilo u pomoć. Bili su to dani svakodnevnog podrhtavanja, ljudske patnje i plemenitosti, a razmjeri potresa su se svaki dan povećavali. Sve javne zgrade i institucije su bile uništene ili potpuno nesigurne. Malo tko je mislio da će se odmah, tek dva tjedna nakon neviđene katastrofe okupiti grupa ljudi i u hladnom, mrklom mraku održati prvi kulturni događaj u Petrinji nakon potresa. Bili su to ljudi čije su riječi njihovo jedino oružje. Lokalni pjesnici pojačani prijateljima iz Siska i Zagreba okupili su se usred parka ispred glazbenog paviljona. Uz dim cigareta, pokoji gutljaj pića za zagrijavanje i pod svjetlom baterijskih lampi i mobitela pridružili su se svjetskoj zajednici pjesnika u događaju koji upozorava na klimatske promjene – 50 Poems for Snow. Sve je to izgedalo nestvarno, fimski, baš kao da se snima kadar za čuvenu američku seriju “Život na sjeveru”.
STARI DOBRI PAVILJON je poslije toga u svoju neposrednu blizinu i okrilje primio stotine ljudi koji su se usred parka okruženog ruševinama osjećali sigurnije. Ugostio je on i plesače, tamburaše, pjevače, čak i političare koji su ovdje stvarali predizborne koalicije i promidžbene spotove, prosvjednike i nebrojene šetače, malu djecu i njihove roditelje, svadbene parove…Taj paviljon je pravo remek djelo nekadašnjeg graditeljstva i jedan od prepoznatljivih simbola Petrinje. I njega je potres jako potresao ali ukrasni metalni stupovi su izdržali udar i sve one naknadne trešnje kojima, kako se čini ne vidi kraja… Trpio je sve danas.
I SINOĆ JE ZATRESLO PETRINJU. U dubokoj noći, poslije 1 sat ujutro zemlja se još jednom zatresla ispod Petrinje. Ponovo su se mnogi ljudi uplašili, stvari po kućama zanjihale, kontejneri pomaknuli s mjesta. Ponovo mnogi nisu mogli zaspati nakon ovog, kako službeno navode potresa jačine 3.5 prema Richteru, a intenzitet u epicentru IV-V stupnja EMS ljestvice. Nažalost, to je postala skoro svakodnevnica ovdašnjih ljudi. A mnogi su se i rastužili kad su vidjeli da se više ne može ući u glazbeni paviljon. Na zahtjev civilne zaštite, petrinjski Komunalac je fizički ogradio pristup paviljonu. Popustio je i on podrhtavanjima. Komadi betona koji drže konstrukciju su se na tri dijela oštetili. Procjena je da više nije siguran da prima posjetitelje u svoju unutrašnjost. Ništa se tu ne može. Zemlja se trese. Sad ostaje samo čekanje na popravak, obnovu ili kako god to nazvali – isto je. A nitko ne može reći kad će se to dogoditi.
