Priča Antuna Petračića
Četrdeset pet stupnjeva geografske sjeverne širine, 16 stupnjeva istočne duljine, 227 metara nadmorske visine, zrakom sedam kilometara od Petrinje, 15 km od Siska, 26 km od Hrvatske Kostajnice, 50 km do Zagreba, 60 km do Karlovca… osnovni su geografski smjerovi i zračne udaljenosti od franjevačkog samostana i župne crkve sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskom Čuntiću.
Na tim koordinatama ove nedjelje svečano i masovno proslavljeno je Ljetno Antunovo, lipanjski spomen-dan „sveca cijelog svijeta“.
Nedjelja, povoljno vrijeme bez ljetne vrućine, popuštene mjere dugotrajnih covid zabrana kretanja, okupljanja i sastajanja, usmjerili su mnoštvo vjernika- hodočasnika na brdo Hrvatskog Čuntića.
Vanjski uzorno uređen i održavan okoliš ispunili su i stari i mladi, a s maskama na licima slavili oni u popunjenom svetištu.
Samostan je manje, ali uz njega naslonjena crkva znatno je više pretrpjela snagu i osjetila jakost zimskih potresa. Razorna podzemna sila najviše je naštetila zidanom zvoniku i limenom tornju s križem na vrhu, koji stoje u visinu, ali su nagnuti, jednako vidljivo iz blizine i daljine.
Župnik p. Petar Žagar bio je u svetištu 29. prosinca 2020. i u žarištu nevjerojatnog događanja.
-Oslobodi Bože! Ne bi želio nikada više da se ponovi. Okolna brda su se valjala kao morski valovi, sve se treslo i tutnjalo, od ljuljanja su zazvonila crkvena zvona, po crkvi rušili dijelovi. U šoku i panici što vidim, osjećam i doživljavam, pokušao sam izmoliti Vjerovanje Bogu, ali ni nakon tri pokušaja nisam uspio dalje od samo Vjerujem – pod dojmom potresne katastrofe o nevjerojatnom iskustvu govori nam upravitelj ove male katoličke župe usred petrinjske Banovine.
Do njega i samostansko-crkvenog kompleksa sv. Antuna Padovanskog stizalo se na tri načina: najviše vjernika dovezlo se osobnim vozilima, na bicikliranje iz Petrinje odlučili su se Miroslav Orlović i Martin Lukić, nekoliko je pješaka samostalno hodilo, a najveća organizirana skupina prvi puta za ovo Antunovo došla je iz gradske župe Svetog Ivana Pavla II, vođena njihovim župnikom ( ujedno i upraviteljem crkve sv. Bartola u Hrastovici) p. Draganom Grizeljom.
Odasvud su pristigli i drugi gosti: svojim domaćim prijateljima javili su se predstavnici srodnog Franjevačkog svjetovnog reda iz Splita-Dubrovnika, a prvi puta na Antunovo u H. Čuntiću u glazbenom dijelu svečane blagdanske mise sudjelovale su časne sestre reda sv. Vinka Paulskoga, iz Frankopanske ulice u Zagrebu. Karmen Mićanović, Tea Jusirić, Elizabeta Peršić, Dragutina Perić i Izabel iz Benina, u Africi, svirale su na klavijaturi, gitari, bugariji, tamburici i bubnjevima, a pjevački zbor činio raspjevani KUD Čuntićanka.
– Već smo se zaželjeli javnih nastupa, s nestrpljenjem smo dočekali ovaj dan, nakon punu godinu dana bez nastupa i proba, opet s veseljem obukli svoju narodnu nošnju – kaže Ivan Radošević, član Čuntićanke i predsjednik Mjesnog odbora H. Čuntića i Prnjavora Čuntićkog.
Njihov je Odbor svim hodočasnicima prije i poslije svete mise ponudio okrepu pićem i kolačima, a KUD je još posebno zapjevao ispred crkve. Zbog korone ni ovog lipnja, već drugu godinu za redom, nisu održani tradicionalni Antunovski susreti folklora.
Čuntićkom blagdanskom prijepodnevu nazočilo je i dvoje glavnih petrinjskih gradskih dužnika, koji će ovaj ponedjeljak obaviti primopredaju dužnosti: pred crkvom dosadašnji gradonačelnik Darinko Dumbović u odlasku, a u crkvi novoizabrana gradonačelnica Magdalena Komes.
Svečanu prijepodnevnu misu uz župnika p. Žagara i trajnog đakona Vjekoslava Uvalića predvodio je i propovijedao svećenik grkokatoličke crkve, ekonom Križevačke eparhije Danijel Hranilović.
U uvodu euharističkog slavlja i u propovijedi u ime župljana i sviju nazočnih, poželio je zahvalu Bogu na „daru zajedništva, u ljubavi iskazanoj jedni prema drugima u trenucima kada ste proživljavali posljedice razornog potresa. Molimo da se ta ljubav ne ugasi i u vremenu kada je i dalje potrebna pomoć pojedincima i svim sastavnicama našeg društva… Molimo sv. Antuna da budemo vjernici poput njega, da nosimo vjernički žar u sebi, da bismo težili za Bogom i s Bogom živjeli, jer tek kada Boga stavimo na prvo mjesto, sve ostalo će biti na svome mjestu“ –kazao je vlč. Hranilović.