Autor:Miroslav Šantek
ZAPISIVALI SU SE BROJEVI, dijelile prigodne majice s oznakama biciklijade “Od Radića do Radića”, pripremale su se zadnje sitnice za start. Petrinja je i tog jutra živjela svoju postpotresnu svakodnevicu bez imalo dobrih vijesti da se nešto u gradu počelo popravljati i graditi. Ljudi su prolazili pored skupine biciklista koji su se nagomilali oko spomenika Stjepana Radića i odlazili svojim poslom prema srušenom središtu grada. Poneko bi zastao i pogledao u tu veliku skupinu biciklista i barem nakratko maštao da je ovo vrijeme koje žive, sve samo ružan san i da su im kuće cijele i da je sve u redu. Da mogu kao ovi ljudi sjesti na bicikle i bez pritiskajućih, ogromnih životnih problema, lagano se otisnuti u vožnju i uživati u prijeđenim kilometrima “na žgance” u društvu opuštenih ljudi. Ali sve je to samo nerealan san.
NIŠTA POSEBNO. Ništa što već nije viđeno. Spremala se obična biciklijada čiji start počinje ispod petrinjskog kipa Stjepana Radića, a završetak je tridesetak kilometara istočnije u selu Trebarjevo Desno gdje su rođeni ovi nekadašnji hrvatski političari – braća Radić. A onda se počela odvijati jedna intimna priča. Nekoliko biciklista je stalo ispod Radićevog kipa i raširilo zastavu koja podsjeća na dane ponosa i slave. Zastavu, koja također, vraća duh devedesetih i strahota koje je Petrinja i cijela Hrvatska doživjela u pet godina rata i na kojoj piše: ZA HRVATSKU KAO TIGAR, s oznakama legendarne 1.brigade Tigar Hrvatske vojske. Poželjeli su se fotografirati na ovom mjestu. Morao sam ih pitati zašto.
DANAS SU KOLEGE PO PEDALI. Voze duge pruge širom Hrvatske. Bicikli im dođu kao lijek. U ovom Radićevom kraju, zbog kojeg su danas, kako kažu, i došli im je domaćin Milan Hrnčević Mića iz Biciklističkog kluba Sisak koji je od njih godinama malo mlađi i nije sudjelovao u Domovinskom ratu, ali ova trojica veterana, pripadnika “Tigrova” itekako znaju kako je bilo u rovovima i koje su se sve strahote događale tih godina. Darko Bratelj je iz Svete Nedjelje. Stari “Tigar”koji je prošao mnoga ratišta, ali nije bio na petrinjskom, zatim tu je Stjepan Milavec iz Zagreba koji je 14 godina nosio Tigrove oznake, danas član biciklističke sekcije u Rakitju i Vlado Veber iz Sesveta koji je vrlo emotivno doživio ponovni susret s Petrinjom. Ovdje je bio 1991. Sudjelovao u bitkama obrane i pada grada. Teško je nastradao na Vili Gavrilović, mjestu poznatom po teškom zločinu srpskih snaga nad zarobljenim hrvatskim vojnicima. Ratnik koji je vidio i prošao svašta, nije mogao ostati miran kad je vidio potresom razrušenu Petrinju. Plače mi se kad vidim Petrinju u ovakvom stanju … – sjeo je na bicikl i odvezao se s grupom ljudi kroz ruševine naše svagdašnje. Ti prizori neće nestati iz njegove glave sve dok se jednom Petrinja ne izgradi onako kao što ju on pamti.