U srijedu, 23. lipnja u organizaciji udruge Ljudi za ljude i Glinske kulturno razvojne agencije humanitarni je koncert u glinskom parku bana Josipa Jelačića održao legendarni Rade Šerbedžija u pratnji Zapadni kolodvor banda. Unatoč velikoj vrućini, okupio se lijepi broj Glinjana željnih druženja, zabave i biranih stihova. Glumac, pjesnik, zabavljač koji suvereno vlada svim pozornicama, pokazao se kao čovjek velikog srca u strašnom potresu koji je razorio dijelove Banovine. Obišao je stradalnike i potaknuo mnoge donatore na pomoć najugroženijim obiteljima. Tada je obećao održati koncert, a večeras je svoje obećanje i održao. Glinsku je publiku oduševio brojnim pjesmama prisjećajući se svojih preminulih prijatelja – Arsena Dedića, Kemala Montena, Đorđa Balaševića…U dahu je izgovorio vječne stihove Jesenjina „Pismo majci“, i Simonova „Čekaj me i ja ću sigurno doći“ i na kraju Arsenovu „Ne daj se Ines“. Pjesmama se na svoj jedinstven način prošetao krajevima i zemljama gdje se rodio, odrastao, živio i radio, patio, čeznuo – od Like, Slavonije, Zagreba pa do onih do kojih „ne mogu stići brodovi, ali čovjek može“. Svojom pjesmom „Svjetlo nade“ prisutne je dirnula i djevojčica Aurelija, kćerka violinista Antuna.
Gotovo sat i pol nastupa sabilo se u tren. Iako nije bilo ni daška vjetra da se poigra lišćem i donese makar malo svježine, titrale su strune srca dirnute uspomenama, tugom ali i nadom da mora biti bolje. Jer gore nam se već dogodilo, zaključio je neponovljivi Rade. Za kraj je zapjevao onu koju svi znamo „Sedamdeset i dva dana, na mom srcu leži rana“…Pa ti nemoj pustiti suzu…
Katica Gašljević Tomić
