Ivica na paklenom suncu

Autor:Miroslav Šantek

LAKI JE MALO NERVOZAN. Reče tako Milovan Topalović, Bili Pitonu u jednoj sceni kultnog filma “Maratonci trče počasni krug”. Ovih dana Plenki i stožeraška ekipa uviđaju da interes za cijepljenje protiv korone ne ide baš onim tempom koji su zamislili. Mole građane da se cijepe. Ne nude ništa zauzvrat kao u nekim zemljama svijeta. Spominju turističku sezonu. Cjepiva ima dovoljno za sve, pa se tako organiziraju i masovna cijepljenja po gradovima Hrvatske. Jedna od tih “masovki” se dogodila i na petrinjskom Sajmištu. Pored hrpe kontejnera koji isijavaju na paklenom suncu u kojima žive ljudi unesrećeni potresom i kojima nitko ne govori kad će im napraviti kuće da se vrate ljudskim uvjetima življenja, ispod vrućeg neba koje se ocrtava vrućinom na asfaltu, stajao je dugačak red Petrinjaca koji su se odazvali pozivu da osjete ubod igle na svojoj koži.Postavljen je šator, nekoliko suncobrana, ali sve je to suludo ispod otvorenog neba. Nikom nije palo na pamet da se sve to održi u nekom prirodnom hladu. Mogli su se samo pomaknuti do obližnjeg Gavrilovićevog igrališta i nasipa Petrinjčice koji obiluje debelim hladom lipa i svježinom rijeke. Ali nisu. Narod je i to pretrpio uz pomoć brojnih volontera i profesionalca – glavnog lika ove vruće ljetne priče.

VAKULA JE REKO DA SMO NADRAPALI. Iz Afrike je došla vruća fronta zraka i podignula temperaturu u našim krajevima. Čak se na nebu mogla vidjeti i pustinjska prašina. Preporučuje se mirovanje u hladu i uzimanje puno tekućine. Ali, baš na najtopliji dan, kad temperatura raste debelo preko trideset, u Petrinji je nestalo vode. Gdje će drugdje nego u Petrinji? Pukla cijev. Ekipe su na terenu i popravljaju kvar. Građani mogu uzeti vodu iz vatrogasnih cisterni na dva mjesta u gradu. Naumio sam pogledati kako ova situacija izgleda na terenu. Jedna žena reče: Jebeš vodu dok ima hladne pive. To je taj zajebantski, neuništivi petrinjski duh.

SLAVNI KOŠARKAŠ DRAŽEN PETROVIĆ je dobio ulicu usred petrinjskog naselja Sajmište. Omeđena je s dvije poveće stambene zgrade s puno ulaza, a posred nje je stajao vatrogasni kamion pun vode. Stari crveni stroj napravljen još 1990. u sebi nosi spasonosnih 8 tisuća litara pitke vode. Za svakog tko mu priđe i nasloni kanister na njegove slavine. No, nema nikoga. Pored njega s toki vokijem u rukama stoji mnogim Petrinjcima prepoznatljivo lice vatrogasca Ivice Galekovića. Nanizale se godine rada u ovom poslu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Petrinje. Pamti mnoge požare, mnoge zgode u kojima je sa svojim kolegama spašavao kuće i objekte. Nizali su se dani i godine i sad je već napunio 40 godina staža i vrijeme je da prepusti svoje mjesto nekom novom. Iduće godine odlazi u mirovinu. Provodit će vrijeme u svojoj kući u Dugoj ulici gdje živi s bratom Vinkom.Kaže da mu neće biti dosadno, pronaći će neku zanimaciju. Nedostajat će mu ovakvi tereni, pomaganje ljudima – Ivica je jutros s ovim “kamiončićem” dijelio vodu i hladio čekače na kovid cijepljenje, trpio s njima nesnosnu vrućinu , a i sada kad oko nas gori asfalt i nioga živoga nema na cesti, čeka neku žednu dušu da joj da vode. Tu stvar bez koje nema života.