Autor:Miroslav Šantek
Iz ruševina u središtu Petrinje širi se miris ustajalosti. Intenzivan i jak. Nepopravljivo opor. Surovi podsjetnik da se na ovom mjestu prije šest mjeseci prekinuo život i da su ljudi napustili svoje domove. Oštećene kuće se ruše i uklanjaju neobjašnjivo sporo, a o nekoj gradnji novih nema nikakvih naznaka. Užasni prizori, zona sumraka, iz dana u dan postaju sve gori i depresivniji. Ovdje je život potpuno nestao. A onda se, preko sveg tog čemera i jada, nošen vjetrom i mirisom lipa koje cvatu začuo zvuk u daljini. Onaj stari, negdašnji, poznati, reflektirajući koji dolazi ljeti s obale Kupe. Neki oblik života i prkosa se širio u ljetno predvečerje i moje korake odveo prema obali Petrinjčice koja svojom ravninom od par stotina metara uz asfaltnu podlogu na nekoliko mjesta ispucalu od udara potresa vodi hodočasnika do njenog ušća u Kupu i jednog od najljepših mjesta Petrinje i cijelog ovog kraja – do kupališta na Kupi.
Na pješčanoj podlozi nekoliko mladića koji žele impresionirati djevojke vježbaju na nekoliko jednostavnih sprava, a pored njih se napokon otvorio kafić i terasa kupališta čije su stolove napunili posjetitelji. Boljeg osjećaja od ispijanja pića sa spektakularnim pogledom na zalazak sunca koje ljeti doslovce upada u Kupu u daljini iza mosta na kojem se pale svjetla i prolaze automobili jednostavno nema. Čini se da će ovdje ipak biti ovog ljeta društvenog života, ali o ovom mjestu u drugoj priči opširnije i više. Pored zgrade kupališta na livadi obale uzvodno su postavljene drvene klupe i stolovi na kojima neka mlađa ekipa se jako dobro zabavlja uz glasnu rap glazbu sa zvučnika, a još dalje, u mraku koji se ljepljivo hvata uz obalu rijeke začuo sam zvukove gitara. Odjekuju kroz noć i neodoljivo zovu da im se priđe.
Prizor izgleda kao iz nekog filma. Stari kiosk prepun osvježavajućeg pića, grickalica i svih onih stvari koji vam trebaju za dobru zabavu, svijetli u mraku, a oko njega sjede na velikim drvenim stolovima ljudi. Daniel Jagić, vlasnik ovog kioska i vrlo zanimljiv i probitačan lokalni poduzetnik i ovog ljeta, tu u šumici na rubu kampa koji se počinje sve više popunjavati, jednostavno ne dozvoljava da Petrinja propadne u tešku depresiju i pokušava ublažiti simbiozu korone i potresa i olakšati građanima ove nenormalno teške dane i noći. U svakom slučaju, ostat će zapisano da je baš on organizirao prvi ljetni koncert ove grozne godine u Petrinji. Najavio je i nastavak. Već ove subote, zasvirati će i zapjevati mladi, svima poznati petrinjski glazbenici Teo Kolić i Dario Bursać.
Ti si sav moj bol… Duh Milana Mladenovića, pokojnog pjevača jedne od najkvalitetnijih rock grupa bivše države EKV, živi ove noći u ovoj intimnoj šumici. Na maloj bini svira sisački bend Centralno brijanje.Osnivač i pjevač ovog dugogodišnjeg cover banda je Oliver Cvijanović. I petrinjskoj i sisačkoj publici već jako dobro poznat, a može ga se vidjeti i na kazališnim daskama jer se već dugi niz godina bavi amaterskom glumom. Uz njega u isporuci pop rock hitova koje svi poznaju je i Toni Butorac, a rado će primiti i svakog tko se želi popeti na binu i s njima zapjevati. Stvorila se prava tulum atmosfera koja jako dobro paše u cijeli prizor. Veliki mjesec na nebu, izrazito ugodna temperatura uz obalu rijeke, mladost, smijeh i život u žilama. Ne treba vam doista više od toga.
Ida Bakrač je od mladih dana pjevala sa sisačkim glazbenim legendama (Jimmy, Sos…), bespovratno navučena na rock, danas informatičar, došla je u posjetu svojim prijateljicama koje kampiraju na Kupi i kad vidi neki bend da dobro svira, često se popne na binu i zapjeva s njima. Tako je bilo i ove večeri. Slušao sam ju uživo i žena jednostavno ima dobar vokal i jako dobro pjeva. Za stolom uz Idu sjedi i njena srednjoškolska prijateljica, petrinjska umjetnica Ivana Švragulja koja je svjedok priče iz pozadine koja je pratila Idu tih davnih dana – kažu cure prošlog milenijuma, nekog boljeg, progresivnijeg vremena kad su harali Pixies,Sisters Of Mercy, Violent Femmes.. Zaredala se spika o glazbi, nakotile se i pive na našem stolu. Došli su i stari prijatelji. Bilo nas je sve više. Bilo je sve bolje. Noć je dostizala vrhunac, a čak i kad je svirka prestala, priča nije stajala. Naprotiv. Dosta više te korone i potresa.