Autor:Miroslav Šantek
Skupina žena je nešto slavila. Zaorila se njihova pjesma i glasan smijeh širom ovog mjesta koje još do prije nekoliko mjeseci je potpuno drugačije izgledalo. Izgrađen kao projekt koji će zaposliti Petrinjce i privući gospodarstvenike, ovaj dio zemlje predviđen kao Poslovna zona prostire se preko puta tvornice Finel na ulazu u Mošćenicu, nikad nije zaživio. Umjesto radnika koji zarađuju za život, ovdje su se rasprostrli kontejneri. U njima su smješteni ljudi kojima je potres uništio kuće i petrinjske udruge. Sada ova livada vrvi ljudima koji ne žele biti na njoj, ali moraju. U tom nizu bijelih kontejnera jedan se ističe. S njegovog krova strši velika antena, a u unturašnjosti živi stroj koji je uvijek aktivan i koji u svakom trenutku može komunicirati sa cijelim svijetom. Ne trebaju mu mobilne mreže niti internet.
Tisuće ljudi koji su imali nesreću da osjete razorni petrinjski potres se sjećaju da se nakon udara srušila telefonska mreža. I sam sam pokušavao nazvati, ali je linija bila potpuno mrtva. Trenutak prije toga mogao sam nazvati bilo koji broj na svijetu, ali sam naprasno osjetio i veliku ranjivost ove moćne tehnologije koja se jednostavno srušila. Ali, radioamateri su imali signal. Njihove kratkovalne radio stanice su mogle komunicirati i pomoći gdje je bio potrebno. A sama Petrinja je desetljećima osposobljavala nove zaljubljenike u radioamaterizam i okupljala ih oko Radio kluba Nikola Tesla Petrinja. Nekad s više uspjeha, nekad s manje, imali su svoje prostorije u zgradi Hrvatskog doma koji je od potresa neupotrebljiv, pa su se na kraju smjestili u jednom kontejneru na ovom naselju koji im je ustupio Grad Petrinja.
Goran Bezuh je predsjednik kluba. Kaže da je prije 4 godine skoro došlo do gašenja kluba, ali ga je on uspio uz pomoć drugih članova ponovno postaviti na noge i udahnuti mu novi život. Danas je zadovoljan. Sve više je mladih koji žele postati radio amateri, a to znači učenje o ovoj tehnologiji i odlazak na natjecanja. Njihova misija je mirnodopska sa željom za učenje i stjecanje iskustava, ali kada su krizne situacije oni sukaču u pomoć. Kad je petrinjski potres srušio telekomunikacijski sustav, ovi Petrinjci su uspostavili repetitore i radio vezu Crvenom križu, a bili su i u kontaktu s Javnom vatrogasnom postrojbom Grada Petrinje i svim službama koje su u toj situaciji djelovale. Kažu da na njih ljudi uvijek mogu računati.
Za kratkovalnom radio stanicom sjedi i jedna dama. Branka Hulina Bužimkić je nova članica kluba. Ona je djelatnik Javne vatrogasne postrojbe Petrinja i zna da su ovi ljudi i u vrijeme potresa pomogli vatrogascima i taj čin ju je inspirirao da se i sama prijavi u postane radio amater. A učiti se ovdje može puno. I oni prate napredak tehnologije. Znaju se koristiti i digitalnim načinom i novim tehnikama, ali i dalje koriste telegrafiju, radioamatersku televiziju – širok je spektar.
Antu Mrgana Petrinjci znaju po knjigama. On je ravnatelj, trenutno Prve kontejnerske knjižnice u Hrvata, ali malo ljudi zna da je on od malih nogu zaljubljen u radioamaterizam. Čini se da ta ljubav ne može nikada proći jer i danas se priključio klubu i željan je učiti i dalje. Sjeća se da je prije rata radio klub bio jako cijenjen i da je imao svoje potpuno opremljene prostorije u krugu općine, a podsjeća da su za vrijeme Domovinskog rata petrinjski radioamateri bili začeci veza unutar obrambenih snaga. Radioamateri svih zemalja ujedinite se! – kažu ovi ljudi.