Autor:Miroslav Šantek
U kasni sumrak sunce na zapadu ostavlja trag tople, jarke boje na površini Kupe. A onda, u vruće ljetno veče mrak postaje sve ozbiljniji. Sve crnji. Stojim na obali petrinjskog kupališta. Tamo u daljini su se upalila svjetla na mostu kod Bresta, a nizvodno uz Floridu probija se kanu. Izgleda nestvarno dobro i mistično, a uz obalu se uzdiže dim od roštilja na kampu. I tamo, par stotina metara daleko od ovog kupališta upravo počinje još jedna luda, nezaboravna noć. Komarci još uvijek nisu neka ozbiljna dosada, a posljednji kupači izlaze iz vode.
Iza mojih leđa je bijeli brod. Bijela lađa, sagrađena od betona i cigli još za vrijeme onog Drugog rata zauvijek je usidrena na ovom mjestu. Ispod palube te zgrade je terasa kafića na kojoj ima dosta ljudi. Petrinjci su oduvijek vezani za obalu Kupe i mnoge svoje noći dokolice su proveli ovdje. Prohujale su godine, generacije ljudi i hrpa događanja koja još žive u sjećanjima i fotografijama, a večeras, na zlu obljetnicu, na pola godine od razornog potresa koji je zauvijek promijenio lice grada, preživjeli i prkosni stanovnici će tu strahotu obilježiti pjesmom i stihovima. Na kraju istočne strane terase, s ušćem Petrinjčice u Kupu i slabom, ambijentalnom rasvjetom za stol su sjeli lokalni pjesnici. Ljudi koje ne možemo razumjeti. Ljudi koji proživljavaju ovaj zemaljski život kroz riječi koje tvore u stihove i na kraju u pjesme koje moraju izbaciti iz sebe. Dobro je da imaju priliku svoje tuge, sreće, boli i radosti podijeliti s drugima. Možda nekome pomognu, a možda i ne. Ali dobro je da postoje.
Art Koktel. Tako se zvala uspješno odrađena ideja nas sa PS Portala. Još prije pet godina došli smo na zamisao da lokalnim pjesnicima pružimo šansu da svoje stihove izrecitiraju publici, ali ne u nekoj uštogljenoj dvorani gdje se ne možete osjećati niti ugodno niti slobodno, već tamo gdje kola život. U kafiću. Među dimom cigareta i mirisom alkohola i uvijek glasne publike koja ne plješće po bontonu, već onda ako im se to što su čuli stvarno i sviđa. Napravili smo to u središtu Petrinje, Siska, a bogami i metropole. Nešto što nitko nikad iz Petrinje nije prije učinio. Poslije toga su nas mnogi kopirali, pjesničke večeri su frcale na sve strane i to je dobro. I ovo večeras, ovdje na kupalištu podsjeća me na taj već davni Art Koktel.
„Pjesmom, glazbom i plesom u inat“ – tako se zove ideja obilježavanja 29.12., dana kad je potres razorio Petrinju. Izmislilli su je plesači iz Plesnog kluba Petrinia i svaki mjesec na taj dan u suradnji s POU Hrvatski dom održe kratki program. „Poetsko glazbeni performans za Petrinju uz petrinjske umjetnike“ predstavio je publici dio petrinjskih pjesničkih snaga – tri dame i jednog mladića . Uz glazbenu podlogu pop hitova odsviranih i otpjevanih na način mladih djevojaka Ive Šimić i Sare Celić, zaredali su se ispod zvjezdanog neba i uz miris rijeke stihovi Dubravke Mandić, Ines Kosturin, naše PS portalovke Slobodanke Bobe Vuić i Vida Bešlića. Sva ova poezija je vrlo različita. Od klasičnog pjesništva do bunta, provokacije i arta. I to je dobro. Cool.