Zažarile se ruševine na suncu. Uz noćni potres stigao je srpanj

Autor:Miroslav Šantek

Uz potmuli prasak kroz noćnu vrućinu i tišinu, ponovo su se petrinjske kuće i zgrade zaljuljale od tko zna kojeg po redu potresa koji se osjetio u posljednjih pola godine. Pukotine su se još malo proširile, živci građana još više zaigrali, a mnogi od njih nisu više sklopili oči sve do jutra.

Srpanj. Najtopliji mjesec u godini je tako uz trešnju ušetao u Petrinju, a s prvim zrakama sunca počeo je žariti ruševine u središtu grada. Prije nego vrućina postane nesnošljiva ljudi žure obaviti poslove u “gradu”. Prolaze kroz središte u kojem nema života i hitaju prema kontejnerima pored nekadašnje “Petrinjke” koji glume u ovoj potresnoj priči neke državne urede ili prema placu i privremenoj gradskoj upravi i tako prolaze dani. Prolaze životi.

Poneki su zasjeli na kavu na jednu od rijetkih terasa života. Do njih dolazi gusta prašina koju uzrokuje ruka stroja koji ruši ostatke “Kuće zdravlja”. Sve je puno papira izmješanih sa građevinskim otpadom. U hladu parka, stotinjak metara od ovog prizora sjedi na klupi čovjek i sve to promatra. Nema što drugo vidjeti. Nema nikud ni otići.

Srpanj je u Petrinji započeo i s plavim mjesecom na zapadnom nebu. I Luna je budna ovog jutra. Gleda s visoka te petrinjske ruševine koje se počinju isijavati na suncu. Pamti ona i ljepše dane. Grad prepun ljudi i mladosti. Jutros nema ništa od toga. Tko ima sreće da je vlasnik vikendice na moru pobjegao je od ove grozote za koju kažu da će se dugo obnavljati. Ne zna se točno koliko.