noćne su se svjetiljke
napile sunca
u tišini moćne su
tek odsjaj njihovih lica
remeti suhi zrak
igre na plavom završavaju
glasovi dana jenjaju
u zovu usamljenog galeba
vrijeme što stoji
svoju putanju završava
otok polako vjeđe spušta
jutrom će iznova
pune udice dizati
Boba