Novinar Antun Petračić
Bio je petak, vedro ljetno jutro najavljivalo je vruć ljetni dan, 5. srpnja 1991. godine. Početak takvog dana pretvorio se u krvavi, nikada zaboravljeni, trajno sjećajući crni, tragični petak.
Nadomak roditeljske kuće u usjeku Gornje Budičine iz četničke zasjede napadnuto je troje mladih ljudi. U njihov automobil ispaljeno je na stotine metaka, samo u karoseriji ostalo je 158 probojnih rupa, a unutar vozila s 18 metaka smrtno je ranjena 16-godišnja Josipa Kožić. Teško su ranjeni njena starija sestra Snježana i pričuvni policajac MUP-a Vlado Dumbović.
Odlukom Gradskog vijeća iz 2015. godine u Petrinji je 5. srpnja proglašen Spomen danom sjećanja na Josipu Kožić, prvu žrtvu Domovinskog rata s područja našeg Grada, a ovog ponedjeljka na isti nadnevak 2021. točno je 30 godina od strašne tragedije.
Uz spomen obilježje na mjestu pogibije mlade djevojke i ranjavanja još dvoje, stavljeni su vijenci i svijeće, a prvi majka Marica i sestra Snježana, izaslanstvo Udruge roditelja, udovica i djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, državnih, županijske i gradske vlasti, veterani Domovinskog rata, MUP-a, Hrvatske vojske, političkih stranaka, nacionalnih manjina Bošnjaka i Srba i brojni drugi.
Izaslanik Predsjednika RH bio je pročelnik Vojnog ureda brigadir Ivica Kranjčević, Ivanka Roksandić u ime predsjednika Hrvatskog sabora i sisačko-moslavačkog župana, general pukovnik Drago Matanović za ministra obrane i Tatjana Pogarčić u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, Željko Tonković izaslanik gradonačelnice Grada Petrinje…
Počinitelji ovog ratnog zločina se znadu, to su maskirani četnici iz okolnih sela s kalašnjikovima i zastavom Republike srpske, ali nedostupni pravdi RH i pitanje je hoće li uopće biti procesuirani, smatra Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Grada Petrinje.
-Taj zločin ima ime i prezime, podnesene su odgovarajuće kaznene prijave i policija je odradila sve što je trebalo. Naše pravosuđe, na žalost, još uvijek nije odradilo sve što je trebalo. Kažu ljudi da je pravda spora, ali dostižna. Ti ljudi, odnosno neljudi, pucali su iz zasjede, na licima su imali medicinske maske, a tada nije bilo Covida, jer su se bojali da ih netko ne prepozna. I danas, na 30 godišnjicu strašnog čina u ime Josipe i svih sličnih hrvatskih žrtava tražimo samo pravdu. Na nama je da nikada ne zaboravimo, a što se mene osobno tiče neću nikada ni oprostiti – kazao je Darko Dumbović.
Prijepodnevnom sjećanju na mjestu smrtnog ranjavanja Josipe Kožić prethodilo je u Donjoj Budičini, uz državnu cestu Petrinja- Hrvatska Kostajnica, polaganje cvijeća i svijeća na spomenik poginulih civila i branitelja ovog sela u 2. svjetskom i Domovinskom ratu.
Na oba mjesta molitvu je predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić, uz župnike Dragana Grizelja, Petra Žagara i Ivana Grbešića.
Tužni skup u Gornjoj Budičini završio je sjetnom „Molitvom za Josipu“, prije 30 godina skladanoj, u izvedbi Đani Maršana:
Njenih se 16 godina ugasilo na pragu doma,
Josipa, Josipa, spavaj djevo, rano koja boli,
Hrvatska se za te moli!
