More naše svagdašnje

Autor: Marjan Gašljević

I dok Vakula i društvo blinkaju s alarmima ovdje je već opaka pripeka makar je još dosta do podneva. Na sreću uz more uvijek pirka nekakav vjetrić pa je pripeka puno prihvatljivija, jedino što taj vjetrić prevari neke koji žele potamnjeti „preko reda“ pa se izroštiljaju. Već poodavno sam naučio što je ona prava fjaka pa mi ni ovih nekoliko koraka do mora teško pada i radije ostanem u hladovini terase natakajući se hladnim napitcima i promatrajući prolaznice. To mi je debanje zanimljiv sport posebno od kada su mi se sjebale dioptrije pa slabije vidim i na blizu i na daleko. Cvike se uvijek odložene, a sve što talasa ulicom izgleda dobro i privlačno. 

Srkućem tako nešto hladnjikavo i mudrujem u sebi. Sjećam se svojevremeno kada je tadašnja Predsjednica seljakala svoj ured po Hrvatskoj da bi, veli, bila bliže građanima. 

Otok je Vir i inače poznat kao ljetna destinacija mnogih Siščana i Petrinjaca. Što jest, jest, u koju god uličicu skreneš iz dvorišta, s terase, kroz prozor dovikuju poznate face što u Sisku i Petrinji nešto baš i nije običaj. Proviri mi, između gaća i grudnjaka, omiljela susjedica: „Dobro jutro susjed. Kako ste spavali?“ „Nikako, jebiga. Ne znam da li je gora varijanta kada ti u san dođe susjeda s tim minimalističkim badićem ili samo ovako dok je badić na štriku a ona se umotala u neki minimalistički pareo tkanja ribarske mreže.“ Mislim si u sebi sve kolutajući ovim ćoravim očima proklinjući se što mi cvike ostaše na stolu. 

Radnici Čistog otoka me skoro pregaziše vukući, gle iznenađenja, susjedovu i moju kantu za smeće do kamiona koji ne može skrenuti u uličicu. Ma, opraštam im i oni su zinuli u nebo, ili tu negdje, cijeneći da li je narančasti ili žuti meteo alarm. I tako provukoše kante uz nesnošljivo rondanje nekoliko puta pored susjedove terase što je bilo taman toliko da sam uspio odgovoriti susjedici da sam dobro spavao i ako sam nekako neispavan. 

Lijepo je ovdje. Skoro i kao doma kada bi se izvršile samo neke manje korekcije. Ipak ovdje ima puno toga što doma nema. Jutros mi, recimo, pred blagajnom u redu neki babac pozamašnog gornjeg broja skoro izgrebao leđa. Inače se ljutim kada ne poštuju epidemiološki razmak, jutros nisam. Trpio sam do zadnjeg i kada sam stvari trebao staviti na blagajničku traku propustim gospođu ispred sebe. „Činkvujem!“ Osmjehnu se babac. E vidiš, toga nema u Sisku i Petrinji. Hvala Brnjice što ih dovede tolike. Ma nisam ja baš toliko pristojan htio sam samo pogled iz „druge perspektive“ sve se pomičući unatrag na propisana 2 metra. 

I da, čemu spomenuh ono izmještanje ureda? Pa nekako, malo – malo lokalna vlast nas s nečim zaskoči. Svi smo mi za njih strendžeri koje je dobro i preporučljivo oderati. E u tome je kvaka. Zašto, recimo, naše gradske i županijske vlasti ne bi, bar preko ljeta a može i cijelu godinu obzirom na brojnost činovnika, izmjestili svoje urede ovdje gdje im je, u stvari, većina stanovništva pa da nas oni deru što bi daleko manje boljelo jer smo na to navikli. A, istina je, dosta su i jeftiniji. A i naši su. 

A, eno nešto otmjeno talasa niz ulicu. Ma, to isto nema u Sisku i Petrinji. Da ti u badiću, recimo, susjeda nosi smeće do kontejnera, tegli ceker s placa ili iz dućana, ili, recimo, bujna šalteruša u FINI objašnjava tko te je i zašto ovršio. To bi, bome, bilo puno bezbolnije i humanije. Ili, recimo, Kerleuša dođe objašnjavati da ti Država neće nikada i možda ni tada obnoviti u potresu porušeno. Zviznem zadnje trzaje banijske kruške, jer su mi se i kruške posmrzavale zadnjih godina, a suze mi krenu niz neobrijane obraze. 

Jučer je lika koji je, taman, iskoračio iz lokalne vinarije biciklom razbucao neki slovenac. Polomili se obadvoje a liječnici u zadarskoj bolnici se pitaju hoće li uspjeti pokrpati slovenca. Eto ti jebem sportski život. E, eto, neću preko ceste na plažu. Ti strendžeri sve neki sportski nabrijani likovi jurcaju na biciklima, rolama, romobilima i onim električnim motociklima kojeg ne čuješ dok te ne drmne. Da, da. Gledam jednu sportašicu cca 120 kila na nekom sportskom bajku kako juri. Masa puta akceleracija na kvadrat i u kurcu sam. Drži se ti terase, sam si kažem sve virkajući da li se je susjedi osušio badić. 

E, toga nema u Sisku i Petrinji. Sve je drugo skoro pa isto.