Autor:Miroslav Šantek
Na moru je O.K., ali ni petrinjski komad raja ne zaostaje. Naprotiv. Kasno poslijepodne je spuštalo sunce u valove Kupe, a u šumici, pored nadaleko čuvenog Kioska kod Jagića je vrlo živo. Sa splavi neprestano kupači skaču u Kupu, a dim roštilja je prekrio obližnji kamp. Puno ljudi je u vodi, a još više ih sjedi u hladu uz hladno pivo, dim cigarete, poneki zalogaj i svirku sa male bine koja dominira šumarkom prepunim drvenih stolova, klupa i panjeva. Na bini su dvije žene. Jedna svira ukulele, druga gitaru. Zajedno pjevaju covere koje pozna sva publika oko njih. Kad ih dirne neka strofa, neki davno proživljeni tekst iz sveg grla zapjevaju s ovim curama koje kažu da se zovu „Tete s druge planete“. Budi moja voda, ja sam sada vatra… Nisu loše. Čista tulumska atmosfera.
Mladost je prava stvar. Ona uvijek gori i mora biti glasna i jaka. Larisa Brkić iz Udruge IKS je krasna mlada cura prepuna energije. Ona je jedan od glavnih motora organizacije „Socijala festivala“ – druženja mladih koja obično traju tri dana, ali ovog puta svima poznata korona priča je festival skratila na dva dana. Ali Larisa je zadovoljna. Veli da je ovo skup petrinjsko – sisačkih udruga mladih koje zajedno savršeno funkcioniraju. Ovo je šesta inačica festivala, ovog puta u organizaciji Udruge IKS i Inicijative mladih „Aktivci“ uz potporu Savjeta mladih Grada Petrinja. Tu su i sisački prijatelji iz Udruge „Alternacija”, Green Hill Sisak i Koordinacija udruga mladih Siska (KUMS). Na bini nastupaju uz već spomenute “Tete s druge planete”, „Saša i Flaša“, „Precopacabana“, a sve završava uz „Sista Miyagi“, djevojku koja će puštati funk“. Drugi dan (subota) je za partijanje. Nastupaju DJ Zakzu, DJ Demens Cerebrum i DJ Who Am. Ne treba biti depresivan zbog potresa, treba ljeto provesti u druženju – kaže Larisa.
Daniel Jagić je vlasnik tog kioska koji isporučuje ogromne količine spasonosnih tekućih hadnih potrepština i čovjek koji je ovaj prostor osmislio kao mjesto za druženje, ali i za izložbe i nastupe bendova i umjetnika kojima “stručnjaci za kulturu na gradskoj plaći” nikad nisu dali šansu i prostor. Na početku dočekan sa sprdnjom i podsmijehom, danas Jagić i ekipa rasturaju i stvaraju alternativni kulturni centar na otvorenom. Ovdje je postavljena izložba fotografija petrinjske fotografkinje Estele Toporan, slika Daniela Barukčića i radovi djece iz kontejnerskog naselja u Mošćenici koji su nastali u suradnji s volonterima Udruge IKS, „string art“ stranih volontera i jedna velika slika Petrinjca ivana Novaka.
Iz velikog kotla miriši. Kuha se gulaš. Pod budnim okom glavne kuharice Melita Resanović, inače radne terapeutkinje, koja kako kaže voli kuhati, na vatri se krčka nešto što će na kraju biti četrdesetak obroka zdrave hrane: vegeterijanski gulaš prepun graha, leća i mahuna. Kaže Melita – sve je zdravo. Vrućina je pa treba laganija hrana.
Između dva drveta je zavezana gurtna. Na njoj pokušava održati ravnotežu jedan dječak. Dobro mu ide, a onda pada. Za ruku ga drži žena koja ima iskustva s ovakvim stvarima. Objašnjava mu kako održati ravnotežu. Klinac je sve bolji. Djeca jako dobro uče. Za razliku od mojih “pet banki života”, ja se ne bi upuštao u takve stvari. Ali nikad nije kasno, pa ni za mene – veli Barbara Meter. Ona je dosta vremena svog života posvetila treniraju slacklinea – vještine hodanja po užetu i držanja ravnoteže. Navukla ju na ovo neka ekipa iz Zadra. Ušlo joj to u krv. Sada je član sisačke udruge SKline. Ima ih desetak. Treniraju i surađuju s drugim udrugama i zaljubljenicima u ovaj način zabave. I Barbara se penje na gurtnu. Vrlo je vješta i koncentrirana. Smije se i nudi meni da probam. Pristojno se zahvaljujem na ponudi i odlazim do šanka. Po hladno pivo. Mladost je zakon.