Novinar Antun Petračić
Prije 30 godina, od nedjelje 13. srpnja 1991., oko 800 župljana iz pet sela župe sv. Antuna Padovanskog iz Čuntića u svojoj domovini postali su prvi prognanici Hrvatske.
Iz Čuntića, Prnjavora Čuntićkog, Kraljevčana, Dragotinaca i Peckog etnički su izgnani silom oružja, uz ljudsku mržnju i osvetu. Taj dio Banovine od Hrvata su očistili ondašnja odmetnuta tzv. JNA s pobunjenim domaćim Srbima.
Spašavajući živote, ostavljaju sve kod kuća, zbjeg se sklonio u Petrinju, a bake i djedovi koji su ostali u okupaciji zavičaja ubijeni su i nestali, kao i hrabri hrvatski branitelji. Prognani po Hrvatskoj dijelili su tešku sudbinu Domovinskog rata, u svoja spaljena i razrušena sela i na zgarišta domova vratili se tek s pobjedničkom oslobodilačkom operacijom Oluja.
Po tradiciji svakog ljetnog sjećanja na 13. srpanj 1991. za ovogodišnju 30. godišnjicu stradavanja, hodočastilo se u svih pet sela župe sv. Antuna. Memorijalni pohod organiziralo je Vijeće mjesnog odbora Čuntić – Prnjavor Čuntićki, u suradnji sa sličnim vijećima Kraljevčana – Dragotinaca i Peckoga, uz potporu Grada Petrinje i dogovor sa župnikom paterom Petrom Žagarom. Aktivno su se priključili članovi KUD-ova Čuntićanka i Đeram, Dragotinci, DVD Prnjavor i Udruge hrvatskih branitelja policije Petrinja.
Svetom misom u franjevačkoj crkvi na vrhu čuntićkog brda započelo je višesatno hodočašće sa stavljanjem svijeća podno pet spomen obilježja poginulima u Domovinskom i žrtvama Drugog svjetskog rata.
Na prvoj postaji u Hrvatskom Čuntiću predsjednik VMO za dva sela Ivan Radošević izrazio je zadovoljstvo zajedništvom za ovakvo obilježavanje sjećanja, „zahvale poginulima za naš život i slobodu“.
-Nikad u tome ne smijemo stati, ne smijemo tražiti razlog ni vrijeme da ovo prestane. Vrijeme ne prolazi, prolazimo mi. Baš se zato trebamo zajedno naći svake godine. Za mene ovo najljepši dio kada smo ovdje svi zajedno-rekao je predsjednik I. Radošević
Dr. sc. Ivan Prskalo, zamjenik gradonačelnice Petrinje pozdravio je i u njeno ime te podsjetio kako je ovdje bio branik hrvatskih vrijednosti, hrvatske domovine, a te su vrijednosti bile na velikim iskušenjima.
– Kažu da je količina zla koja se nekom dogodi i padne na leđa, otprilike ravnomjerna. Na žalost, poslije toga svega, imali smo koronu, pa smo onda imali katastrofalni potres koji se baš ovdje nekako „prelomio“ na ovom kraju. Dokle? Kažu, Bog nam daje križ koliki možemo nositi. Očito mi ovdje možemo puno ponijeti, ali naša vjera zbog toga neće biti slabija, ni vjera u Boga, ni vjera u obitelj, ni vjera u domovinu, dakle onih vrijednosti koje čuvaju jednu civilizaciju, jedno društvo. Dragi prijatelji, želim vam poručiti i obećati da nećete biti zaboravljeni. Hrvatska Vlada nije vas zaboravila ni nakon potresa. Koliko je to bilo i išlo na način kako je trebalo i kome je trebalo, možemo o tome razgovarati, ali primite moje obećanje da nećete biti zaboravljeni, da će svaka pomoć biti usmjerena u ovaj kraj upravo onoliko koliko treba i koliko je moguće. Slikovito, ako imamo jednu jabuku, podijelit ćemo je svi i neće netko ostati gladan- kazao je zamjenik gradonačelnice.
U Peckom je spomen obilježje uz jako oštećenu seosku kapelu sv. Ivana Krstitelja, srušenog tornja i prednjeg zabata, razdrmanih svih zidova, ali je spašen oltar i postavljen u matičnu crkvu sv. Antuna. Ovdje je domaćin Željko Bjelac, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja policije Grada Petrinje obećao iduće godine gostoprimstvo svim hodočasnicima ovog spomen sjećanja.
Kod spomenika u Dragotincima sudionike je pozdravio Marijan Vujnović, predsjednik zajedničkog vijeća ovog sela i susjednih Kraljevčana, u kojem je u prosinačkom potresu teško oštećena kapela sv. Josipa ( oltarna slika sklonjena je u župnu crkvu u Čuntiću), a mramorna ploča pala je sa spomenika i razlomila se u puno dijelova.
– Gradu sam prijavio ovu štetu, a rečeno mi je da sada nije u prioritetu-veli M. Vujnović.
Pohod po Banovini završio je u Prnjavoru Čuntiću, u kojem je predsjednik seoskog DVD Božidar Marjanović.
– 30 godina je prošlo kako smo otišli iz ovog kraja. Tada, ’91. bili smo mladići, nas puno dječaka velikosrpska pobuna je potjerala, a bili smo u cvijetu mladosti. Ovo selo imalo je i školu i dom i vatrogastvo i KUD, sve smo imali i odjedanput je sve utihnulo. Stali smo na branik domovine i izgubili nekoliko prijatelja. Vidite da se to sada sve slabije obilježava. Mi mislimo – to je bilo, pa prošlo. Međutim, ti ljudi su dali svoje živote. Mi koji smo ostali, imamo rane i sjećanja: kada smo trebali najbolje živjeti, kad smo trebali uživati, kad smo trebali „ganjati“ od cura nadalje, mi smo dobili puške i išli braniti svoju zemlju u kojoj smo živjeli. Trebamo se prisjetiti tih dana kada smo živjeli za ovu domovinu. Ja vas molim, da svake godine, i kad mi odemo, naša pokoljenja uvijek dođu i poklone se tim braniteljima koji su dali svoje živote – pokraj spomenika u Prnjavoru kazao je B. Marjanović.
Pohod sjećanja po Banovini popraćen je stihovima poezije Olovni ples, Antuna Gustava Matoša i domoljubnom pjesmom u izvedbi KUD-a Čuntićanka, otpjevanoj na početku i kraju, kod prvog i petog spomenika:
Ima jedna sveta zemlja na obalama Sredozemlja,
Ima jedna manje znana, na obalama je Jadrana.
Oj Hrvatska zemljo sveta, stoljećima razapeta!
Tu se ljuta borba vila, za zemlju svetu se vodila!