Idu dani

Autor: Marjan Gašljević

Ljeto neumitno teče. Red južine, red sjeverca, a onih sat dva između opaka pripeka. U trenucima naleta hrabrosti odvažim se otkotrljati do plaže pa progacati po toplom moru. Obično je to predvečer kad sunce započne gubiti svoju žestinu a naši, danas, dragi gosti, nekada zvani „paštetarima“, polako kupe s plaže svoja jutros izgrađena šatorska naselja. Uglavnom dobrano izroštiljani strpljivo slažu šatore, stolice, stoliće, hladnjake, ležaljke, napuhance, suncobrane u svoja antologijska sklopiva kolica koja, kada se rasklope, mogu poprimiti i impresivne dimenzije solidnih kapaciteta. Čudim se sebi i sve očekujem trenutak kada će mi neki revni lokalni turistički pregalac zabraniti pristup plaži sa samo nabačenim šugamanom oko vrata. Što reče onaj trgovac na Braču kada mu priđe gola golcata nudistica i zatraži sladoled: „Šjora, a odakle ćeš zvuči novce da mi platiš?“

Na mojoj terasici u omiljenom mi kutku povremeno postaje i naporno. Zanimljivo je kad mi mlađahna susjeda s lijeva poslije kupanja kvači veš ali, jebiga, skoro pa točno nasuprot susjeda debelih godina koja uporno umire već bar dvadesetak godinica od ranog jutra zalupa kantama zalijevajući nekoliko strukova paradajza uglavljenih između raskošnih grmova ruža. Taman kada te razjebe lupanjem krene sa štrickanjem trave uz stazu. Stenje i jauče sve štrigajući travke krojačkim škaricama. I tako umirući, pa kad poštricka staza se mete najprije velikom, pa srednjom, pa malom metlom, sve do večernjeg dnevnika koji se gleda pod obavezno. 

Ma, pokušao sam sve to izbjeći pa i sam zirnuti u televiziju. I što imaš vidjeti?

Došla prijateljica Ursula u Hrvatsku i donijela dašak optimizma. Bar tako kažu. Premijer i svita mu skakuću oko nje pa euforično obavještavaju Naciju koliko će nam Unija gurnuti. Neće nas Bugari, bome, tako lako prestići sve dok nam je Ursule. 

A doma? Svašta, bome. Uhitili šefa HRT-a. Premijer kaže, pojma nema koje taj lik i odakle. Umalo mu se omače  da izusti da pojma nema da u Hrvatskoj postoji Hrvatska radio televizija. Postoji li uopće?

Inače, onaj njegov „najbolji dečko“ skupa se s njim čudi što odjednom po Zagrebu uhićuju sve viđene i moćne ljude. Što bi narod kazao „čude se ko pura dreku“. Za koji dan će ispasti da nisu znali da uopće ima tamo neki Bandić a bome i Zagreb. I dok neki samo virtualno šeću po Marsu naši su, izgleda, tamo već bili i bez teškoća pali na Zemlju. Zemlju Hrvatsku. 

I tako „ubodem“ na nekom portalu vjesticu kako su Kinezi pred streljački vod izveli nekog korumpiranog direktora. Pričao, svojevremeno, jedan iz tog streljačkog voda kako oni osuđenike samo puste na livadu a ovi bježe dok ih vojnici ganjaju i kokaju. Najgori su oni koji bježe krivudajući. Ma ne mogu pobjeći metku ali bespotrebno izmore vojnike. Pohvali se, istovremeno Premijer: „Jednim pozivom kineskom Premijeru dobio sam neograničenu količinu COVID cjepiva.“ Premijeru, a da si, usput, outsorsao na nekoliko dana i taj njegov streljački vod? 

Sabor je, u to isto vrijeme, donio nešto odluka i pokupio se na ljetne praznike. Da je imalo pravde u ovoj Državi iste te likove trebalo je poslati da ljetuju na Banovini. U istim onim kontejnerima u kojima životari banovinska sirotinja ostala bez svega u onom potresu, ako ga se itko uopće sjeća. A tu bokčiju poslati na saborski godišnji odmor u vile sabornika i ekskluziv resorte koje inače koriste. Eto, samo toliko da ta sirotinja osjeti kako se kere oni koji su im obećali „brzu obnovu“ a Banovci postanu svjesni, valjuškajući se u welnessu da će poslije ljetnih kuhanja i zimovati u kontejnerima.  I tko zna dokle tako.

Prije razlaza lijepo su se pred javnošću „počastili“ i veliki branitelji, Medved, Đakić i Ćipe. Oni itekako znaju zašto se jebu. Sreća da su nas veterane ostavili na miru. Nas, i tako, nitko ne jebe ni dva posto pa neka im. A i nama kako jest samo da nas nitko ne dira. Bar nas obične koji ne visimo na državnoj sisi. 

Ma progledah momentalno, kada je već riječ o sisi, kada mi ona „ahoj djevuška“ mlatnu čvrstom peticom pred očima otresajući šugaman, ili kako se to već zove na njihovom.