Ostoja okačio ordenje!

Prije puno godina još kad sam išao u gimnaziju u Glini, morao sam raditi kod mog tate u urarsko-zlatarskoj radnji. Skoro svake godine oko Prvog maja naišao je kakav Titov borac i donio svoje medalje na poliranje. Moj zadatak je bio da sve njegove medalje očistim i ispoliram tako da se sjaje kao nove. Meni je to bilo malo glupo jer to nije bio nekakav komplicirani zadatak. Čudom sam se čudio da si taj borac sam ne očisti te svoje medalje. Čak nisam ni vjerovao da će on platiti to poliranje. No platio je bez ikakvog pitanja, a osim toga, bio je sretan kao malo dijete. Dakle, zadovoljna mušterija je dobra mušterija. Ja sam iskoristio taj slučaj da okačim ordenje na svoju vestu i da se uslikam. To je bilo početkom sedamdesetih godin. Čudim se da sam uspio pronaći dvije slike s kolajnama od koje jednu dijelim s vama čitateljima PS-portala. U Holandiji su takva odličja državno vlasništvo pa ako borac koji ih je nakupio umre, Država odmah traži da se te kolajne vrate. Ne znam kako je to u Hrvatskoj. Bilo bi interesantno to istražiti.


Prije puno godina isto tako na TV-u je bio program „Laku noć, djeco!“ U programu se ponekad pojavio neki Ostoja koji je govorio tako da mu je svaka riječ počinjala glasom “o”. Upravo sam se sjetio tog Ostoje kad sam na internetu naišao na ovu sliku korejskih generala. Taj Ostoja je u jednom trenutku sebi stavio nekoliko medalja pa bi rekao: „Ostoja okačio ordenje!“


Prije par dana sam se čudio onom dedi iz Irana koji je imao 60 mikrofona ispred sebe. On je u stvari amater u usporedbi s generalima iz Sjeverne Koreje. Kad se ta slika malo analizira, postavi se nekoliko pitanja. U prvom redu uniforma mora biti napravljena od prvoklasnog materijala da se ne podere od silnih rupa kroz koje se zašarafe odlikovanja. Osim toga, još nisam vidio da se odlikovanja zašarafe na hlače. No izgleda da nije bilo dovoljno mjesta na kaputu. Nema smisla da se ordenje stavlja na leđa pa je onda ipak olje da se stavi na hlače. Malo je nezgodno kad idu da piške (jer to se isto ponekad mora) pa se mogu ubosti na ordenje. Na kaputima su čak i rukavi puni medalja. U normalnim zemljama se uz svaku medalju dobije mala, sitna značkica. Takva značka se onda stavi na rever. Ako se nakupi više medalja i značkica, onda se sve te značkice stave na neku ploču i to se objesi na kaput. Vjerojatno da postoji i ime za tako nešto ali pošto nisam general, onda ne znam kako se to zove. Takve table s kolajnama vide se puno kod ruskih oficira, a ni Ameri baš puno ne zaostaju. Na reveru im se sve šareni.


Koreanci su zatvoren narod pa vjerojatno nisu nikad ni vidjeli kako se to radi u inozemstvu. Zato objese svo to ordenje na kaput, rukave i hlače. Baš me zanima što bi se dogodilo da prođu pored nekog magneta? Zalijepili bi se na magnet pa bi morali skinuti hlače da se oslobode. S druge strane, generali su u opasnosti jer ih se lako može detektirati radarom. Radar naime detektira metalne objekte. Takav general bi mogao dobiti kakvu raketu pravo u trbuh. Baš me čudi da to nisu skužili. Možda je to Kim Jong-un namjerno napravio. Dao im je medalje pa ako hoće da ih se riješi, može ih uhvatiti magnetom ili koknuti kakvom raketom. Može biti da su medalje postavljene strateški pa da se zaštite vitalni organi ako doleti kakav metak. Te medalje prekriju oko 60% površine pa je ipak manja šansa da kakav zalutali metak pogodi meso. Može biti da je s nutarnje strane kaputa kakva željezna ploča u koju se ušarafe medalje pa je onda cijeli torso zaštićen. Jadni generali jer u tom slučaju imaju što nositi na sebi. Te medalje i željezne ploče bi lako mogle težiti 20Kg. To je prilično teško za te male Koreance. Slijedeće pitanje koje se postavlja je zbog čega su dobili ta odlikovanja. Rat je u Koreji bio izmedju 1950. i 1953. godine. Dakle, skoro prije 70 godina. Da su ti generali ratovali 1950. Godine, sad bi imali barem 90 godina. Ovi na slici mi ne izgledaju tako jako stari. Dakle, medalje su zaradili poslije tog rata. Izgleda da Kim Jong-un, a ni njegov otac nisu štedjeli željezo pa su pravili i dijelili medalje. Može biti i da sa svakom medaljom dolazi i novčana nagrada ili povišenje plaće. Onda im se isplati dobiti medalju. Sto medalja je vec dupla generalska placa, a to nije mačji kašalj u Koreji. Na kraju još i ovo. Baš me zanima tko njima polira te medalje? Ako se poliraju, treba ih skinuti s kaputa da se ne zamaže od paste za poliranje. E ovo je već ozbiljna stvar jer treba napraviti kartu s točnom pozicijom svake medalje tako da se nakon poliranja opet vrati na isto mjesto. To je već velika odgovornost. Ako kakav šljaker pogriješi i stavi medalju na pogrešno mjesto, može se dogoditi da ga general pošalje na prisilan rad u kakav rudnik pa ako ga još proglasi izdajicom. Taj general bi se tako mogao bi se domoći jos jedne medalje jer je otkrio izdajnika. Sve u svemu, sreća da je Koreja dosta daleko i da njihovi običaji ostaju unutar njihovih granica.

By Marijan Jozić