putem do kraja

rascvjetalo je godišnje doba
čak i ljeti
teškoće ubijaju nevine ljude
more priželjkuje tijela
njima se grije
ove godine vlada toplina i cvat
izbezumljena priroda
igra igre..uzima..daje
snop sunca užegao je na zemlji
spalio mala bića ispod kore
u bašči starog kafića
pjene se stihovi
umjetnost pokušava voljeti ljude
čak više one kojih nema
zapletu se riječi u grč..u suzu
prospu se poput šećera
dotaknu dno šalice s mislima
dolazi nagovještaj svježine
obećanje da će trava opet rasti
neobično je gledati
srušeno ljeto u kanalu
njime pliva prolaznost boja
slatkoća muzike i dodira
sve ono što oči poberu
putem do kraja

Boba