Projekt Marinović Strašnik

Autor: Marjan Gašljević

Poslije razornog potresa 29. prosinca 2020. godine s epicentrom u selu Strašnik na Banovini u Hrvatskoj i svijetu krenuo je val dobrote i pomoći postradalim stanovnicima koji su ostali bez i najosnovnijih životnih potreba. Saznavši za jednu posebnu i neobičnu akciju PS Portal Vas je redovito obavještavao o odvijanju i napretku akcije u kojoj su dobrotvori iz udruge „Prijatelji nogometa, žuti i plavi“ iz Narta, Dugogo Sela i Rugvice svojim sredstvima, svojim radom, svojim materijalom krenuli u izgradnju kuće za mladu četveročlanu obitelj Marinović iz Strašnika na kućnom broju 50. 

Ovi posebno empatični ljudi neposredno nakon potresa na sam dan Nove godine 2021. došli su u Strašnik da bi vidjeli razmjere stradanja i odmah su na licu mjesta odlučili „uskočiti“. Pitali su mladu, izgubljenu u stradanju obitelj Marinović na sam dan Nove godine jednostavno pitanje: „Hoćete li da Vam sagradimo novu kuću?“ I sagradili su je. 

Jedan moj dragi i poštovani prijatelj nakon nekoliko tekstova o ovoj akciji mi je kazao da je nezadovoljan. Nezadovoljan je jer je to samo jedna obitelj na skoro 40 tisuća stradalih obitelji na pogođenom području. Istovremeno me je nazvala i jedna novinarka HRT-a pitavši me, kada je akcija već bila pri kraju, da li su fotografije uz objavljene tekstove stvarne i istinite pa da bi i sama za svoju medijsku kuću otišla posnimiti. S jedne strane mi je bilo drago da u tako velikoj i moćnoj medijskoj kući netko prati mali „seoski“ portal ali me je ražalostila činjenica nezainteresiranosti za dobra djela malih, običnih ljudi koji ne žele čak niti da im se, u ovoj akciji, spominju imena. 

Danas, gotovo 8 mjeseci poslije potresa, potres koji je poharao i onako svekoliko devastiranu Banovinu rijetko se i spominje. Mnoga sela plemenite i prelijepe Banovine jednostavno ne postoje. Spomen na njih su samo hrpe građevinske šute koja je nekad bila nekome dom ili gospodarski objekt. Mnogi stanovnici su se, po drugi put u trideset godina, otputili „nekud“ u nadi da će se sami „tamo“ uspjeti izboriti za neko svoje bolje sutra jer ovdje očito nemaju šanse. Stožer koji se je trebao, kao, brinuti i koordinirati vraćanjem života na ova područja bavi se uglavnom politikanstvom a dio ljudi potrpanih u kontejnere prepušteni su milosti i nemilosti vremenskim i drugim prilikama i neprilikama. Milostivost javne uprave i pripadajućih službi govori činjenica da stanarki srušene zgrade uredno šalju račune za pričuvu prijeteći i ovrhom. 

Iskreno sam se nadao da će ova akcija članova Udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“ koji su kuću obitelji Marinović izgradili do useljenja za 36 radnih dana ponukati i druge da pokrenu slične akcije ali, najviše, Državu potaknuti da vrati život na Banovinu. Na žalost stradanje tih ljudi je vrlo brzo zaboravljeno a oni su prepušteni sami sebi i nemilosti raznih hahara koji su ovdje vidjeli razne mogućnosti zarade od kupnje šume i zemljišta do „deranja“ stanovništva raznim elaboratima, potvrdama i dozvolama. 

Ovdje obitelji Marinović želim ostanak i dobro zdravlje u novoj kući a dečkima iz Udruge „Prijatelji u nogometu, žuti i plavi“ iskreno divljenje na njihovoj samozatajnosti i empatiji što su pokazali vrijedno radeći i na minus deset celzijevaca uz nemilosrdni sjeverac od jutra do mraka. A kako je izgledao put od ruševine do prelijepe obiteljske kuće najbolje možete vidjeti na fotografijama u privitku teksta.