ulica miješa
miris vrućine i ženskog parfema
red slatkoće
red oporosti
red svježine
gusta nevidljiva para
isijava iz asfalta
rijetko se govori o ljubavi
bez ideala
ona je tu
kroz svo se provlači
ulazi u pukotine kože
bliješti nemilosrdna
postojana
kao spomenik vremešna
ljeti je žešća
sjedne na prsa..stišće
uklizuje otisak
bjesomučno ga lašti
što rjeđe se govori
dublje se osjeća
niz kičmu se pruža
ona je lijana
kroz veliki grad tabanja
nastanjuje izloge
vonj starih pečenjarnica
reklame trgovina
hod umornih pasa
svugdje je
borbe su odavno prestale
ta čemu
otpor je uzaludan
u točki prepuštanja
tek postaje milosrdna
zove zvučno
šapuće ko profinjena dama
rijetko se govori o ljubavi
onoj goloj
toliko zemaljskoj da boli
kada se krv umiri
kada poteče
poput rijeke u smiraj
gustoćom razoruža
sva prethodna sebična stanja
tada čulno znaš
a ne govoriš
tek kada riječi nestanu
tada znaš
da ona je prava
Boba