Na PS-portalu je nedavno bila vijest o petrinjskoj munjari. Ali da se zna da je i u Glini nekad bila munjara. Kako to znam? Pa eto, rekla mi je moja baka (stara urmaherica). U Glini ima jedna zgrada koju stari ljudi zovu munjara. Mladi to vjerovatno ni ne znaju. Malo ljudi se sjeti da prije stotinjak godina nije bilo tako jednostavno živjeti jer struja nije bila tako dostupna. Sreća da smo imali Nikolu, znate kojeg – Nikolu Teslu koji je elektrificirao svijet. Sad se Srbi, Hrvati i Amerikanci svađaju čiji je Tesla. Koliko se sjećam, rekao je onu čuvenu izreku: ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom. Srbi kažu da je Srbin što je vjerovatno istina. Hrvati kažu da mora biti Hrvat jer u Srbiji ime Tesla ne postoji. Ameri kažu da je njihov jer je imao američko državljanstvo i američki pasoš. Osim toga, uglavnom je živio u Americi.Evo slučajno sam danas na holandskoj TV čuo da je Tesla Austrijanac. Mogu si i zamisliti da tako kažu jer kad se Tesla rodio, onda je Hrvatska bila dio Austrougarske monarhije. Službeno bi se onda moglo reći da je imao austrijski pasoš i da je podpadao pod Austriju. Iako je moguće da pasoši u to doba nisu ni postojali. No pitam se da li je to važno? Uopće je glupo oko toga se svađati i bilo što dokazivati.
Idemo dalje. Prije Nikole su bile petrolejke i svijeće. Kad sam bio mali, sjećam se da su u našoj kući na korzu u Glini bile postavljene cijevi od urarske radnje i od kuhinje do neke “kotlovnice” u dvorištu. Bio sam mali pa se u to nisam razumio niti sam znao što je to. Tek kasnije sam saznao da je u toj ”kotlovnici” bio kotao i neka mašina koja je služila da se napravi plin od karbita. Taj plin se transportirao kroz cijevi do urarske radnje. Tamo je moj djed Karl iznad radnog stola imao lampu na karbit jer mu je trebalo dobro svjetlo da bi popravljao džepne satove. Rasvjeta na karbit je bila posebna tehnologija i šteta je što se o tome malo zna. Ja sam bio premali da to proučim. Sad više nisam mali ali nemam koga pitati kako se od karbita pravila rasvjeta i što je sve bilo u toj kotlovnici. Oni koji to znaju su već davno u grobu. No kad je Tesla izmislio kako se pravi struja, počela je jedna nova era. U gradovima su se otvarale tvornice struje. Mi to sad zovemo električna centrala. Onda su se te tvornice struje zvale munjare. Zašto munjare? Pa zato što se u početku struja nije zvala struja nego munjina. Sjećam se da sam čitao jedno staro izdanje knjige Julesa Verna: “20000 milja ispod mora”. U tom izdanju je pisalo da se Nautilus (podmornica) pokreće munjinom. U podmornici je bio stroj koji je pravio tu munjinu. Dakle, munjara je u svari staro ime za električnu centralu. To bi po novom bilo STRUJARA. Dakle, u Glini je bila munjara ali se o njoj malo zna. Zgrada postoji, a što je u njoj nemam pojma. Čini mi se vatrogasno spremište. No, malo sam na internetu proučio situaciju i pronašao da je u Sisku sagrađena munjara negdje 1905. godine. Vjerovatno je i glinska munjara radila na istom principu. Dakle, u zgradi je bio parni stroj koji je bio povezan s generatorom. Generator je pravio struju koja se žicama transportirala do potrošača. U prvom planu je bilo da se ulice osvjetle. Tko je odlučio gdje će se postaviti rasvjeta nije mi poznato. Isto tako nije mi poznato koliko lampi je postavljeno na ulice u Glini. Osim gradske rasvjete, struja je uvedena i u kuće. Kako je to išlo opet nemam pojma. Ako netko zna, neka mi javi. Šteta da se takve stvari zaborave. To nisu važne informacije ali su interesantne za nas nostalgičare iz Gline. Mogu si zamisliti da je moj djed bio jedan od prvih koji je karbitnu rasvjetu zamijenio električnom. S karbitom ima posla, s munjinom nema. Zgrada glinske munjare postoji ali tko zna gdje je nestao parni stroj.
Zanimljivo je znati da je prvi parni stroj izmišljen i izgrađen u Engleskoj nekih 250 km sjeverno od Londona. Tamo su bili rudnici ugljena, a osim toga, to je bio centar industrije prije 200 godina. Tad je to bio najbogatiji kraj na svijetu. Sad je to na žalost, najsiromašniji dio Engleske. Parni strojevi su uglavnom građeni u Engleskoj pa je moguće da su takvi strojevi bili dovezeni montirani u Sisku, Petrinji i Glini. Osim toga, vjerovatno je iza zgrade ili kroz zgradu bio sazidan veliki dimnjak. Njega također nema. Kad je srušen? Nemam pojma. Kad je struja dovedena iz smjera Petrinje, nije više bilo potrebe za munjarom. Pa je sve to deaktivirano i palo u zaborav. Jedino što je ostalo su sjećanja starih ljudi. Ako čuju riječ munjara, onda znaju o čemu se radi i u glavi im se pokaže slika te “čuvene” zgrade. Dakle, ne zaboravite što je munjina i munjara. Možda je od tih riječi došao i onaj pojam kad se nekome kaže da je munjen? Možda bi to značilo da ga je udario grom ili, u stvari, munja. Jer munja je isto električna struja. Vjerovatno znate za onu izreku: mladost ludost, starost munjenost. Pitanje je da li su oni koji su radili u munjari bili munjeni? Tko zna zašto se kaže i lud ko struja. Ma, svi smo mi munjeni, svatko na na svoj način.
By Marijan Jozić