Autor:Miroslav Šantek
Gazda ovog starog kioska koji svijetli usred šume na obali rijeke je daleko. Kupa se u murterskim plićacima, a ovdje u subotnjoj petrinjskoj noći sjedim s prijateljima na drvenoj klupi pored kioska na kojeg neprestano svraćaju žedna usta. I orošene boce hladnog piva su i u našim rukama. Pored nas je ogroman zvučnik iz kojeg se čuje pjesma prastare grupe The Eagles i njihovog planetarnog hita: Welcome To The Hotel California. Dobro je i ugodno u ovom šumarku. Ispred naših nogu je blato i deseci parkiranih motora. I njihovi vlasnici sjede u polumraku. Stvorila se pozitivna energija zabave koja već dugo nije viđena u Petrinji. Prolaze zgodne djevojke, ima puno zanimljivih likova – neki od njih s dugim sijedim bradama i tetoviranim rukama izgledaju kao da su upravo izašli iz nekog bara na nekim američkim pustopoljinama pored beskrajnih autocesta. Svi su oni braća po oružju. Među njima vlada poštovanje i mir. Tako je i ove ugodne večeri kad nakon dugih, očajnih, sušnih mjeseci i ludila zvanog korona i potres, bar nakratko Petrinjom vlada pozitivna atmosfera. Osjeti se da su domaći ljudi koji su došli na druženje s bikerima doista sretni i željni zabave.
Stara petrinjska bina koju su davno iz nekih nebuloznih razloga maknuli iz središta grada i parkirali je na kupalište je propala. Daske su strunule od neodržavanja i potpuno je neupotrebljiva za koncerte i slične stvari. Ali pored nje je postavljena unajmljena manja na kojoj upravo svira grupa Wanted 5. Ovi momci koji dolaze iz samog središta svijeta (Ludbrega) su svojim žestokim rock coverima jako napalili publiku. Prostor ispred bine je prepun. Anarhija se širi zrakom dok publika pomaže zborno pjevati ono čuveno “ooooo” iz Azrine pjesme Užas je naša furka. Ali ove noći užas nije naša furka. Sutra će ponovo biti i to je potresna činjenica. Izmješali su se bikeri i “civili” u nepreglednu masu, a ljudi iz MK Veterani Petrinja su jako zadovoljni s odazivom na njihov moto susret. Članovi čak 102 moto kluba su ovdje i oni dugogodišnji poznavatelji i pratitelji ovih susreta u Petrinji, odreda tvrde da je ovo jedna od boljih motorijada ikada.
Među publikom srećem meni poznata lica. Moj stari prijatelj, čovjek u pedesetima, nepovratno navučen na rock mi kaže da postoje tri najbolja gitarista. Vedran Božić, Vlatko Stefanovski i Zele Lipovača. Ovaj posljednji na njegovom spisku je upravo uzeo u ruke električnu gitaru i sa svojim bendom – Divlje jagode doveo publiku do razuzdanja. Jagode doista zvuče moćno i dobro i vrlo uigrano. Na postolje oko šipke se penje go go plesačica. Svojim erotskim plesom i pokretima privlači puno mobitelskih kamera u svoju blizinu. Gledam kako doista dolazi do eksplozije zadovoljstva na travnjaku ispred bine. Ljudi skaču, mlate glavama, pjevaju iz sveg grla, a Jagode rasturaju. Tu je i prvi pjevač Janković. Tko ne zna za pjesme “Jedina moja i Krivo je more?” Ne postoji takav čovjek. Iza plesača su natkriveni stolovi i klupe prepune ljudi. I veliki šankovi. Jedu se velike količine mesa i pije se puno piva. Svirka oko ponoći završava sa Šejlom i hitom svih bikera – Motori. Divlje jagode su odsvirale dobar koncert. Tko zna kad ćemo ponovo imati priliku u ovim nesretnim vremenima opet biti ovako razuzdani i sretni. Koncert je završio, ali ne i noć. U ovakvim prilikama se ne ide u krevet tako rano. Osim s nekim.
