Autor:Miroslav Šantek
***
Željko Rakarić je svjedok događaja. Ovaj poznati sisački fotograf već desetljećima svojim fotoaparatom zaustavlja trenutke minulog vremena. Uvijek ga se može vidjeti kako biciklom obilazi gradove i sela u okruženju. Za svoju dosta visoku životnu dob je zdrav i nema problema s kilažom. Kaže da jede dva put dnevno i da je naučio na takav režim života. Ovog petka trinaestog u Petrinju se dovezao s novim električnim biciklom, zaustavio ispred građevinskih semafora postavljenih u Nazorovoj i Arhovoj koji reguiraju promet jer se upravo ruši kuća na uglu. Bombonjera. Željko i mnogi mlađi sugrađani ne znaju za ovaj naziv, jer on dolazi iz nekih drugih vremena. Postojalo je doba kad je Petrinja bila vro lijepo uređen gradić sa divnim pročeljima starih kuća koje su skrivale tajne tisuća prolaznika koji su špancirali središtem grada, a pogotovo pored ove “slatke” kuće na uglu u kojoj su se prodavale slatke stvari. u Prizemlju. Na komad, Na gram. S dušom.
***
Majstore oš ti upaliti već jednom taj stroj? Tako se trebala zvati današnja priča PS portala. Naime, tamo kod jedinog nam kioska u parku, na ulazu u omeđenu ogradom zonu sumraka već tjednima spava rušilački stroj. Netko ga je parkirao i otišao. I ljudi na društvenim mrežama su već poludjeli od tog nečinjenja ničega. Nije im jasno zašto se sve to tako sporo i traljavo odvija. Zašto već jednom ne krene neka izgradnja nečega što su porušili. To su samo uzaludna pitanja na koja je odgovor poznat. Sudeći po ovoj brzini obnove, načekat ćemo se da se počne nešto graditi. Očito je da curi vrijeme i da je školska godina pred vratima i da je pet do dvanaest da se uspostavi neki “siguran” koridor kroz Nazorovu i pusti promet. A prijetećih krovova ima u neograničenim količinama.
***
Ali stroj se iznenada probudio. Svojim teškim gusjenicama je ostavio trag na ostacima asfalta ove potresom pogođene ulice, podignuo svoju rušilačku ruku i počeo grickati krov Bombonjere. Ili preciznije rečeno – kuće u kojoj je smještena petrinjska parohija. Ispod tog krova je sveta soba oslikana freskama i svetim slikama, kaležima i oltarom. Dom je to sv. Spiridona, nebeskog zaštitnika Petrinje, a koja će ovih dana nestati fizički s lica zemlje. Ova kuća je bila i dom paroha Saše Umićevića koji je sa svojom obitelji sada podstanar u jednoj kući u Radićevoj ulici. Gusta prašina guši. Ulazi u nos i pluća. Treba se maknuti s ovog zvizdana i očaja. Treba sačekati neka nova vremena. Novi grad.