Autor:Miroslav Šantek
***
Novinar, nemoj da mi ostaneš gladan – rekla je uz široki osmijeh žena koja nam je servirala grah s kobasicom, jedan od onih za prste polizat. Zagrabila je u gustu smjesu i napunila čudan tanjur s ugraviranom oznakom – Petrinja i dala mi ga u ruke. Kad sam krenuo jesti, shvatio sam da je grah u tom tanjuru izuzetno vruć. Materijal od kojeg je napravljen – petrinjsko blato, kako kažu ili glina je držao toplinu. Sve one teoretske priče koje smo svi odavno čuli o stuckama – posudama u kojima se nosila voda ljudima koji rade na polju, a koja je u njima i dalje hladna su mi se potvrdile u praksi. Jednostavno ovo je sjajno. Želim imati te stvari u svojoj kući i iz njih jesti.
***
Odavno ljudi ne rade na polju kao nekad. Vremena su se promijenila, a i struja i moderna tehnologija hlađenja je u svakoj kući normalna stvar. Nema više ni brojnih petrinjskih lončara, opjevanih u tradicionalnim pjesmama ovog kraja, a i hladno pivo je meni osobno bolja varijanta za gašenje ljetne žege od vode. Međutim, čak i u ovom modernom svijetu čestog buljenja u zaslone mobitela u rukama, ostali su živi tragovi tih davno nestalih ljudi. I kako se čini, možda dođe do nekog malog booma lončarstva u ovom gradu tradicije izrade predmeta od gline s petrinjskih polja.
***
Matej Stanešić je živa legenda. Izgleda kao ovadašnji B.B KING. Ne možeš mu ništa. Iskusan, stara škola, cijeli život ima ruke zaronjene u glinu kojom zarađuje svakodnevni kruh. Krasi ga širok osmijeh na licu i duboke bore 85 – godišnjaka koji je i dalje vrlo aktivno živi svoj lončarski život. On je živi primjer tih prastarih lončara kojih je nekad bilo u velikom broju, a on je ostao kao neka vrsta glinenog dinosaurusa zarobljenog u modernom vremenu kojemu ne trebaju pod svaku cijenu njegove usluge i koji je u svojim javnim nastupima često znao reći da mu je drago što je uspio osposobiti i naučiti tajnama izrade lončarskih proizvoda jednog mladića – Valentina Valenta, kojemu je također, čini se nepovratno, to petrinjsko blato ušlo u mozak i dušu i koji je danas Matin nasljednik. Profesionalac koji od gline pravi biznis i koji polako postaje poznat i puno dalje od same Petrinje.
***
No, ono što je još vrijednije je činjenica da su građani počeli izrađivati glinene predmete u svoje slobodno vrijeme i na taj način stjecati nova iskustva, zabaviti se i družiti, a iza svega toga stoji Udruga GRAK s predsjednicom Palmom Miličević, koja je čak uspjela doći do europskog novca i oživjela dva projekta. Otvorili su Otvoreni keramički atelje koji u Petrinji ima oko 120 korisnika što zvuči kao nevjerojatno velika brojka, a drugi projekt se zove 54+ i održava se online. Čini se da su se Petrinjci u većem broju počeli zanimati za keramiku. I nastavak priče je bio logičan. Sve te lončarske petrinjske snage su se ujedinile i organizirale FLIK (Festival lončarstva i keramike).
***
I tako su se svi okupili na obali Kupe na gradskom kupalištu, postavili lončarska kola, pripremili petrinjsko blato i krenuli s druženjem. Cilj je popularizacija petrinjskog lončarstva, a podršku im je došla dati gradonačelnica Magdalena Komes koja je još kao dijete živjela pored Mate Stanešića i kao sva djeca krala tu petrinjsku glinu i od nje stvarala figure. Danas kaže da će Grad Petrinja snažno stati i podržati ovu sjajnu ideju i da se nada da će iduće godine festival imati još više gostiju i da će se za njega čuti. Tu je naravno i osoba zadužena za promicanje turizma, direktorica petrinjske turističke zajednice Ivanka Držaj koja je suorganizator ovog glinenog festivala. Bilo je sitne djece, mladih i starijih ljudi. Svi su se navukli na to petrinjsko blato.